Za pobjedu trebaš malo i VARati

Dva ključna momenta jučerašnjeg finala, nije to samo naše mišljenje, u tome se slažu i mnogi velikani nogometa, dogodila su se još u prvom poluvremenu. Francuska, praktično bez udarca u okvir, povela je 2:1, zahvaljujući slobodnjaku iz simuliranog prekršaja i penalu koji je bio igra rukom, ali toliko nenamjerna i benigna za razvoj igre da je na granici pristojnosti da li uopće nešto takvo svirati? Kada s nikakvom statistikom odeš na poluvrijeme s vodstvom 2:1 ti ne samo da si na konju, nego imaš priliku u pauzi napraviti rebalans taktike i prilagoditi tok nastavka svojoj filozofiji. Francuzi su, eto, dobili priliku da svojom filozofijom riješe meč. I nisu je propustili.

Kako biti bolji, pa opet izgubiti?

Iako je Hrvatska iznenađujuće dobro otvorila utakmicu, kontrolirala loptu i njezin protok, držala Francusku daleko od svog gola, tako da su čak i Strinić i Vida lako iznosili loptu iz svojih šesnaest, prvo ju je presjekao taj Griezmannov slobodnjak. Ispostavit će se kao sjajna gol šansa iz neopravdano dosuđenog prekršaja, kojeg će Mandžukić pretvoriti u autogol. Ima li išta gore i ružnije za tvoj anstup u finalu? Prekid koji nije trebao biti i lopta u mreži od koga se nisi nadao. Užas!

Ipak, opet se Hrvatska uspjela vratiti, golom Perišića u 28', ne samo da je Dalićeva ekipa vratila rezultat na početak, nego je uspjela vratiti i momentum igre. Marednih desetak minuta sve je opet išlo glatko na terenu za Hrvatsku.

Ne možeš do kraja bez malo kvarnjaka

Činilo se kako će nakon 1:1 vatreni i  prije do gola nego prilično pogubljeni Trikolori, čiji se srednji red poprilično teško nosio sa hrvatskim (Kad ste vidjeli N'Golo Kantea da onako neuspješno trčkara?), no onda na scenu stupa druga glupa greška – ili bolje rečeno – niz grešaka zaredom, od Domagoja Vide, do suca Pitane, s tim da ničija nije namjerna i beskompromisno zla.

Prvo je Vida precijenio mogućnosti i loptu umjesto u aut izbio u korner. Iz kornera će Griezmann nabaciti u šesnaesterac, gdje je zamisao bila da Blaise Matuidi loptu s prve stative prebaci na drugu glavom, no Matuidi fula loptu i ona pogađa Perišića u ruku. Sve izgleda taman toliko da nije nenamjerno, iako nitko ne može reći da je bilo ikakve namjere.

I na Pitani je bio teret – što ako ga ne svira, a bila je ruka?

Nestor Pitana isprva ne sudi ništa osim kornera ili gol auta (malo kome je to bilo jasno), ali na unisono mahanje Francuza i asistenciju iz VAR sobe ipak odlučuje pogledati scenu. Sve nakon toga bila je klasika – Pitana se nuči s pozicijama na ekranu, traži „siguru“, u slowmotionu svako igranje rukom izgleda kao penal – i što je vrijeme više protjecalo sve smo sigurniji bili da će pokazati na bijelu točku!

Griezmann puca na sigurno, izostaje epska obrana Subašića – i opet se sve vratilo na stranu Francuza. Otpočetka utakmice se znalo da se protiv Francuza samo jedno ne smije – dovesti se u situaciju da oni čuvaju rezultat, jer onda im ostaviš previše prostora za jurišnu tranziciju prema Mbappeu. Pitanje svih pitanja i dalje je , a bit će i godinama u budućnost – što bi bilo da je Hrvatska na odmor otišla s 1:1?

Naoko male stvari koje preokreću sve

Možda ne bi nužno izašla iz utakmice kao pobjednik, ali teško da bi primila ona dva gola sa distance, dva gola koja su pokazala da je umor pomalo došao po svoje. Subašić ni na jdnu loptu nije reagirao kao svjež vratar, a ni obrana nije mogla biti 100 posto. No, sve se to vidjelo i dogodilo samo zbog razuđenosti uzrokovane potrebom da se krene po izjednačenje. Prije toga – jeste li uopće vidjeli Mbappea? Pa njega je Strinić u prvom poluvremenu potpuno anulirao. Ljudi moji, Ivan Strinić, vječno osporavani bek kojem brzina nije vrlina, ali je pročitao Mbappea i bio uvijek potez prije njega!

Otkud uopće simpatije Hrvatskoj koje stižu iz cijelog svijeta, a ona izgubila 4:2? Upravo zato jer je u finalu igrala nogomet, što je napala Francuze, što ih je držala pod kontrolom sve dok neke stvari, koje nisu u tvojoj kontroli, nisu izmakle nekontrolirano u korist Francuza. Istih onih za koje je Didier Deschamps kazao kako su jučer imali jednu veliku prednost nad Hrvatskom – mentalnu snagu. Ne podcjenjujući Hrvatsku i njezine igrače, jer pojam mentalne snage je potencijalno lako pogrešno razumjeti, ovaj put je Deschamps u pravu.

Protiv Francuza očito uvijek moraš biti spreman na sve

Opet u jednom duelu s Francuzima Hrvati su igrali na finjaka. Imali su manje kartona, manje prekršaja, došli su igrati lopte, čak i u finalu u koje su stigli umorniji oni su išli po pobjedu odmah, dok je Francuska odlučila čekati i biti nazad. Francuzi su došli uzeti to finale. Jednostavno. I učinili su sve da to i urade. A to uključuje i simuliranje i orkestrirano mahanje da je penal. Ipak je to trofej svih trofeja i taj cilj opravdava svako sredstvo.

Nisu Francuzi jedini koji su tako igrali, ali su jdovoljno puta i oni propatili da ne bi znali da se jednostavno mora tako. Jer, pamti se rezultat i ime napisano na pokalu. Moralni pobjednici obično se zovu Nizozemska, a sad, evo, i Hrvatska. Ali, neka, i to je odlično. I pravih i moralnih pobjednika do sada je bilo tek trinaest. I pitanje je kada će se ta grupa velikih koji su okusili finale opet proširiti. Možda ne za našeg vremena.