Möller - Erlandsson, M. Andersson, Jönsson, R. Andersson - Kinnvall, Ljungberg, Tapper, Prytz - Hansson i Cervin. To je momčad koja je ostala posebnim slovima upisana u povijest švedskog Malmöa, ali nogometa ove zemlje uopće. To je bila prva, jedina i posljednja momčad iz Švedske koja je uspjela doći do finala tadašnjeg Kupa prvaka. Tvorac tog čuda bio je jedan Englez. On se zvao Bob Houghton i 30. svibnja 1979. godine imao je tek 31 godinu i 229 dana, te je i dalje ostao jedan od najmlađih trenera koji su vodili jednu momčad u finalu ovog natjecanja.
Lagerbäck: To je bila nogometna revolucija
Bob koji je napravio revoluciju i koji je ustvari otvorio vrata još jednom zemljaku, danas daleko slavnijem i poznatijem Royu Hodgsonu. Prvi je osvojio tri titule s Malmö-om, četiri Kupa, dok je drugi s ovim istim klubom bio pet puta zaredom prvak, te je dodao dva Kupa, odnosno još dvije titule s Halmstadom. Za ostvareno u karijeri Bob je dobio nagradu za životno djelo u Švedskoj.
- Ne samo da su osvojili veliki broj trofeja, već su puno stvari promijenili u švedskom nogometu. Imali su ogroman utjecaj, posebno Bob koji je momčad doveo do finala Kupa prvaka 1979. godine. Mnogi su to tada nazvali čudom, ali to je u to vrijeme bio švedski nogomet. Bob je napravio veliku revoluciju, puno više se radilo na terenu s loptom, manje se gledala fizička pripremljenost. Kod Boba je sve bilo na svom mjestu igrači su znali svoje uloge, sjeća se Lars Lagerbäck koji je s Islandom na Europskom prvenstvu 2016. godine također napravio podvig.
- To je bio jedan novi sistem, igrali su tvrdo, zonsku obranu. Nije ljudima nije smetalo što su oni Englezi, ali je o tom stilu, načinu igre bilo jako puno rasprava. Švedska je forsirala njemačku školu, a onda su ono stigli i ponudili jednu novu filozofiju, dodaje Lagerbäck.
Stiže Bob Houghton
1973. godine najveći švedski klub je tražio novog trenera, pa su po oprobanom receptu kao i reprezentacija 1958. godine, odlučili uzeti jednog Engleza. Čelnici Malmöa su kontaktirali Allena Wadea koji je u to vrijeme znao sve o mladim trenerima čija karijera ide uzlaznom putanjom. Wade, tehnički direktor FA između 1963. i 1983. godine je predložio Boba Houghtona. Naravno, čelnici švedske momčadi, prije svega Eric Persson su odlučili malo još sve provjeriti, a posljednje preporuke za Boba dali su Bobby Robson i Gordon Jago.
Sa samo 26 godina, Bob je krenuo u avanturu. Napravio je veliku analizu stanja u momčadi, za dva mjeseca naučio je jezik, posložio roster u kojem desetorica igrača bila iz samog Malmö-a. Nakon toga je krenuo s uvođenjem formacije 4-4-2, zonskim označavanjem, rigoroznom upotrebom ofsajd zamke, visokim presingom, i brzim protunapadima. Što se naravno u tom trenutku kosilo s dotadašnjim stilom nogometa u Švedskoj. Houghton je uveo i novu taktiku u ophođenju s novinarima. Sustavno je hvalio igrače kojima je to najpotrebnije, one koji su bili najlošiji na terenu. Trebalo je neko vrijeme, ali nakon nekoliko mjeseci novinari su to spoznali Neki su se čak i počeli rugati Houghtonu zbog toga. Zato je oko Boba uvijek bila određena doza napetosti.
Lokalni momci do finala
Momčad nije bila spektakularna, ali je od navijača prihvaćena zbog povezanosti s lokalnim momcima.U to vrijeme Halmstad će dovesti Roya Hodgsona, pa će stvoriti rivalstvo između ova dva trenera i ova dva kluba. Halmstad će ugrabiti titulu prvaka, ali će Malmö uzvratiti 1978. godine. Stigao je i nastup Kupa prvaka. U prvom krugu, Malmö je eliminirao Monaco bez primljenog gola. U sljedećoj rundi na nuli je ostala i momčad Dinama iz Kijeva, dok je Wisla uspjela slaviti 2:1 u prvoj utakmici, ali je poražena u revanšu 4:1. U polufinala je pala Austrija iz Beča 1:0, 0:0. Na kraju je u finalu ipak bolji bio u to vrijeme veliki Nottingham Forest s legendarnim Brianom Cloughom na klupi.
- Sjećam se kada sam izašao na teren jedna strana stadiona bila potpuno crvena. Ali bio sam vrlo iznenađen što su mnogi drugi dijelovi stadiona bili svijetloplavi, to su bile naše boje. Oko 20.000 ljudi otišlo je iz našeg grada u München. Za grad je to bilo nevjerojatno. Znali smo kako Nottingham igra. Bile su dvije jednake filozofije, ali oni su bili tu noć bolji, vraća film kapetan Staffan Tapper.
Houghton: Da smo bili kompletni
Tvorac čuda iz 1979. godine za razliku od Roya Hodgsona nije u nogometu. Živi u Južnoj Africi i kaže kako slabo prati nogomet.
- Danas imam jako malo pratim nogomet, puno više kriketa. Ne gledam toliko nogomet, čak ni na TV-u. Ako ste cijeli život proveli igrajući i trenirajući nogomet, doći će dan kada će vam biti dovoljno, kaže Houghton i vraća se na tu sjajnu priču iz 1979. godine.
- Najupečatljivije u svemu što smo napravili 1979. godine bilo je to što smo imali deset igrača iz neposredne blizine u gradu. To se više nikada neće dogoditi u međunarodnom nogometu. To ljudi nisu mogli razumjeti. Da su svi momci došli iz Malmöa. I da su mnogi igrači u timu radili paralelno baveći se nogometom. Ipak, Bob se i danas često pita
- Pitam se što bi se dogodilo da smo te večeri u finalu imali sve igrače na raspolaganju. Kako bi se sve završilo da nije povrijeđenih igrača. Nedostajali su nam mnogi važni, kapetan Tapper je igru napustio u 34.minuti zbog povrede. Mislim da bi sve bilo drugačije da smo bili kompletni.
Četrdeset godina kasnije njegov nekadašnji klub igra u Europi, pokušavaju uhvatiti priključak za najboljima.
- Znam da su igrali te faze po skupinama, ali opet postoji razlika između onih najboljih i ovih drugi. Razlike je velika, teško će anulirati, mišljenja je čudotvorac Houghton.
