Rossi se povlači?
“Neću se više natjecati!”, najavio je višestruki bivši svjetski prvak u motociklizmu Valentino Rossi (32), pošto je, zajedno s Edwardsom, pregazio i ubio Marca Simoncellija (24), svoga najboljeg prijatelja unutar kruga natjecatelja za Moto Grand Prix.
Svoje povlačenje Rossi je najavio svome timskom menedžeru Vittu Guareschiju, koji je govorio s novinarima, jer sâm Rossi nije smogao snage. Bez obzira na to hoće li Rossijeva odluka biti konačna, ili je samo reakcija na nesreću koju objektivno nije mogao izbjeći, ona govori o stanju duha među talijanskim natjecateljima u najelitnijemu svjetskome motociklističkom natjecanju.
Davide Brivio, Rossijev bivši menadžer, opovrgnuo je glasine na Twitteru:
"Mnogi se raspituju da li će Vale (Valentino Rossi, op.a.) prekinuti karijeru. To uopće nije točno i žao mi je što to uopće moram objašnjavati."
Oni koji govore, kažu da se pri brzini od 300 kilometara na sat nije mogao izbjeći sudar s palim Simoncellijem, priznaju da je Rossi gotovo uspio nemoguće skrenuvši desno prije prelaska preko Simoncellijeva tijela (fatalan je bio Edwardsov pad, kada je njegov motorkotač, tada već bez kontrole, prešao Simoncelliju preko glave i vrata) - ali se pitaju koliko je sve to potrebno na ovaj način.
“Treba zaustaviti ovakav napredak i nastojati činiti kao prije nekoliko godina, bez zapadanja u krajnosti”, rekao je pred kamerama Giacomo Agostini (69), zasad rekorder po broju pobjeda u Grand Prixu (122) i osvojenih svjetskih prvenstava (15), što ga čini i te kako mjerodavnim komentatorom. “Guma ima svoj dio krivice, ali krivica je i na nama vozačima koji bismo htjeli da gume budu maksimalno dobre za svega trajanja utrke”, kaže “Ago”, prenosi jutarnji.hr.
I njegova dvojica glavnih suparnika, Jarno Saarinen i Renzo Pasolini, poginuli su 1973. u Monzi kada je u istoj gužvi palo desetak motociklista.
Ovdje glasila podsjećaju da je Simoncelli poginuo samo 13 mjeseci poslije Shoye Tomizawe (19) u Grand Prixu San Marina u Misanu. Tomizawa je proklizao u zavoju te su ga pregazila dvojica motociklista koji su odmah slijedili za njim, De Angelis i Reding.
Dvije gotovo identične nesreće sa smrtnim ishodom moraju navesti na razmišljanje. Dvije smrtne nesreće u automobilskoj Formuli 1- Gillesa Villeneuvea 1982, te Ayrtona Senne 1994 - bile su povod za uvođenje novih standarda sigurnosti u vrhunskome automobilskome trkačkom sportu. Upravo je lom Villeneuveova vrata bio snažan poticaj razvitku integralnih kaciga, a posredno i obaveznom korištenju kaciga u civilnoj vožnji motorkotačima. Sada, kada je i Simoncelli ostao bez kacige u nesreći, jamačno će glavno pitanje biti postavljeno o tom dijelu opreme.
U Italiji su, međutim otvorili i pitanje guma, jer stručnjaci smatraju da je u tome bio razlog zašto je Simoncelli izgubio ravnotežu i odigao lijevu nogu, pokušavši se spasiti u posljednjem trenutku.
Tu, doduše, napominju da je taj ekstrovertan vozač iz Romagne (rođen u Cattolici), zvan ovdje “SuperSic”, poznat po neobuzdanoj kosi i neobuzdanu smijehu, češće nego drugi ulazio u rizik, tjerajući do maksimuma i motorkotač, i sebe, i suparnike. I sam Rossi je nedavno, u šaljivu tonu, rekao za Simoncellija: “Sic je 'kopile', tako vozi, obilazi te u točki u kojoj, ako se ti ne uspraviš, riskiraš da padnete obojica.”
Ovdje će se, očito, još raspravljati što je presudilo da Simoncelli ne doživi 25. rođendan u siječnju: njegov kockarski temperament, nepouzdana kaciga, nedovoljno izdržljiva guma - ili neka kombinacija svega toga.
Talijanski motosport izgubio je mladića koga su nazivali nasljednikom Valentina Rossija, a možda i samog Rossija, očito shrvanoga nesrećom u kojoj je sudjelovao.
