Mario Primorac za Bljesak: Dražen Petrović najveći je igrač svih vremena

Mario Primorac, veliko ime čapljinske, ali i europske košarke. Nekadašnji igrač Čapljine, potom Sarajevske Bosne, reprezentativac Jugoslavije koji je za reprezentaciju nastupao zajedno sa košarkaškim Mozartom Draženom Petrovićem, osvajač zlatne medalje na europskom prvenstvu…

Mario je na naš upit veoma rado pristao na razgovor, te u intervjuu za Bljesak.info govori o svojim košarkaškim počecima, Čapljini i košarkaškoj ekipi Čapljine kakve se prisjeća, nastupima za reprezentaciju, igri i treninzima sa Draženom Petrovićem…

Bljesak.info: Možete li se na samom početku prisjetiti svojih prvih košarkaških koraka?
Mario Primorac: Organizirano sam počeo trenirati u trećem razredu gimnazije nakon ustrajnih inzistiranja Jaska Repeše da dođem na trening.

Bljesak.info: Karijeru ste započeli u čapljinskom Borcu. Sjećate li se tih mladih dana, ekipe s kojom ste trenirali, igrača…? Kakva je tada bila čapljinska košarka?
Mario Primorac: Bio sam dio mlade ekipe KK ''Borac'' Čapljina koja je počela natjecanje u najnižem rangu i za tri godine, bez poraza, preskočila tri ranga natjecanja. Za Borac su u tom razdoblju nastupali: Maslać, Repeša, Ivković, Erić, Bekan, Vrankić, Boškailo, Veledar, Blažević…

Žao mi je da se ne mogu sjetiti svih, ipak je to bilo prije tridesetak i više godina, bili smo mladi, talentirani i željni treniranja i uspjeha. Trener je u tom razdoblju bio Mirkica Draško.

Trenirali smo na Sportskom centru, samo ponekad kad je bilo zaista hladno u dvorani osnovne škole, a sanjali smo da jednog dana dobijemo pravu dvoranu i prave uvjete za trening. Dvorana je kao što znate napravljena, ali ja je, nažalost, nisam dočekao u Čapljini. 1982. godine sam otišao u sarajevsku Bosnu.

Bljesak.info: Iz Čapljine ste otišli u sarajevsku Bosnu, s kojom ste osvojili 4. mjesto u Kupu europskih prvaka, a ujedno ste nastupali za reprezentaciju Jugoslavije. Kako je došlo do reprezentativnog poziva?
Mario Primorac: U Bosni sam se vrlo brzo izborio za svoje mjesto i postao jedan od nositelja igre, kasnije i kapetan, a za Bosnu sam igrao punih deset godina. U sezoni 1983/84 smo igrali Ligu prvaka i osvojili 4. mjesto, malo je nedostajalo da se plasiramo u finale s Barcelonom. Ja sam već tada bio član prve petorke.

Zahvaljujući dobrim igrama u domaćem, u to vrijeme vrlo kvalitetnom, prvenstvu dobio sam poziv za reprezentaciju Jugoslavije.

Najprije za Univerzijadu 1987. godine, a zatim i za Europsko prvenstvo u Zagrebu 1989. godine. Na oba natjecanja smo osvojili zlatne medalje.

Bljesak.info: S vama u ekipi igrao jedan od ponajboljih hrvatskih i svjetskih košarkaša, Dražen Petrović. O njemu su ispričane mnoge priče, snimljeni dokumentarni filmovi, i zaista je bio najveći od najvećih. Kako vi pamtite Dražena kao osobu, kao igrača, prijatelja….?
Mario Primorac: Imao sam čast igrati sa Draženom, ali i sa ostalim vrhunskim majstorima. Ta reprezentacija je nešto neponovljivo, u prvom redu zbog igračke kvalitete ali i zbog ljudskih osobina i vrlina.

Pitate me za Dražena - bio je čudo od igrača, za mene najbolji igrač svih vremena. Na terenu nije poznavao nikoga i uvijek je htio pobijediti. Izvan terena je bio dobar prijatelj i rekao bih suprotnost onom Draženu na terenu, više miran i povučen. Nikada se nije volio eksponirati.

Bljesak.info: Uz Dražena treba spomenuti i Dinu Rađu, Tonija Kukoča, Vladu Divca, Žarka Paspalja… Kako je bilo trenirati i igrati s takvim košarkaškim velikanima?
Mario Primorac: Trenirati i igrati sa takvim igračima je bila privilegija i nagrada za sve što sam uložio u košarku.

Bljesak.info: Gdje je danas Mario Primorac? Kako je završila vaša karijera, čime se trenutno bavite?
Mario Primorac: Trenutno živim i radim u Sloveniji u Mariboru. Karijeru sam završio u Sloveniji i odmah otvorio školu košarke i počeo raditi kao trener. Škola je vremenom prešla u klub, stvorili smo i afirmirali dosta mladih igrača koji danas igraju u prvoligaškim klubovima u Sloveniji.

Prije tri godine je stigao poziv da postanemo dio Zveze Mariborskih športnih društava Branik. Poziv sam shvatio kao priznanje za naš dotadašnji rad i pristupili smo Braniku, najstarijem Športnom društvu u Sloveniji i danas se naš klub zove Akademski košarkaški klub Branik.

Bljesak.info: Pratite li što se događa u vašoj Čapljini? Koliko uspijevate pratiti uspjehe čapljinskih košarkaša danas?
Mario Primorac: Događanja u čapljinskoj košarci pratim koliko se to može sa ove distance. Vidim da je klub organiziran i da ostvaruje lijepe uspjehe u državnom prvenstvu. To me zaista raduje, jer Čapljina je uvijek bila vrelo košarkaških talenata. Klubu želim puno uspjeha u daljem radu.

Bljesak.info: Imate li za kraj neku poruku za mlade košarkaše i mlade sportaše...?
Mario Primorac: Mladim sportašima bih poslao poruku da treniraju i da marljivo rade, jer samo uz velika odricanja se dolazi do uspjeha i do vrhunskih rezultata.