Psi se često okreću u krug prije nego što legnu, a takvo ponašanje godinama se objašnjavalo različitim teorijama, od naslijeđenih instinkta preživljavanja do obilježavanja teritorija. No jedno eksperimentalno istraživanje sugerira kako bi najjednostavnije objašnjenje moglo biti i najtočnije: psi si pokušavaju napraviti udobnije mjesto za odmor.
Autor istraživanja i teksta je Stanley Coren, profesor psihologije sa Sveučilišta British Columbia, poznat po radovima o ponašanju pasa.
Pitanje zašto psi kruže prije lijeganja dugo zaokuplja vlasnike, ali i stručnjake za ponašanje životinja. Jedna od popularnih teorija tvrdi kako je riječ o ponašanju naslijeđenom iz evolucijske prošlosti pasa.
Prema toj pretpostavci, psi bi se prije lijeganja okretali kako bi posljednji put pregledali okolinu i provjerili postoji li opasnost od predatora ili drugih prijetnji. Budući kako je životinja u ležećem položaju ranjivija, takvo bi ponašanje imalo sigurnosnu funkciju.
Ipak, Coren navodi kako za tu teoriju nije pronašao eksperimentalne podatke koji bi je potvrdili. Nakon pretrage literature zaključio je kako većina popularnih objašnjenja ostaje na razini pretpostavki.
Među čestim objašnjenjima spominje se i obilježavanje teritorija. Psi imaju mirisne žlijezde na šapama pa bi kruženjem mogli ostavljati svoj miris i na taj način označiti određeni prostor kao svoj.
Druga teorija kaže kako se psi okreću kako bi se postavili u odnosu na vjetar. Prema toj pretpostavci, spavanje s nosom okrenutim prema vjetru omogućilo bi im ranije otkrivanje mirisa moguće prijetnje.
Postoji i ideja kako kruženje pomaže divljim psima u regulaciji temperature. Ljeti bi tako mogli razgrnuti gornji sloj tla kako bi došli do hladnije zemlje, dok bi zimi mogli ukloniti mokar snijeg prije odmora.
No jedina hipoteza za koju je Coren pronašao eksperimentalnu potporu odnosi se na stvaranje udobnije površine za ležanje.
Kako bi provjerio tu mogućnost, Coren je proveo jednostavan eksperiment tijekom izložbe pasa. U kut velike prostorije postavljen je pravokutni ograđeni prostor veličine približno 1,2 puta 1,8 metara.
Pod ograđenog prostora u jednom je slučaju bio prekriven ravnim, gusto tkanim tepihom. U drugom slučaju korišten je neravan, čupavi tepih, postavljen bez izravnavanja kvrga i nabora, kako bi se oponašala neravna površina u prirodi.
Tijekom tri dana testirana su 62 psa, po 31 pas na svakoj površini. Psi su najprije imali nekoliko minuta za upoznavanje prostora, a zatim su ih vlasnici smještali u ograđeni prostor i odlazili na drugi kraj prostorije.
Istraživač je potom promatrao ponašanje pasa i bilježio jesu li se okrenuli puni krug prije lijeganja te jesu li se okrenuli više od jednom.
Rezultati su pokazali jasnu razliku. Na glatkoj površini oko 19 posto pasa okrenulo se barem jedan puni krug prije nego što je leglo.
Na neravnoj površini to je učinilo 55 posto pasa. Drugim riječima, psi su se gotovo tri puta češće okretali prije lijeganja kada je podloga bila neravna.
Razlika je bila statistički značajna, a dodatno je potvrđena i ponašanjem pasa koji su se okretali više od jednom. Na glatkoj površini to je učinio samo jedan pas, dok je na neravnoj površini više od jednog punog okreta napravilo 19 posto pasa.
Kod nekoliko pasa na neravnom tepihu zabilježeno je i gurkanje ili kopanje po površini prije kruženja, što nije uočeno kod pasa na glatkoj podlozi.
Podaci sugeriraju kako psi, barem u dijelu slučajeva, kruže prije lijeganja kako bi si stvorili udobniju površinu za odmor.
To objašnjenje možda nije toliko dramatično kao teorije o drevnim instinktima preživljavanja, predatorima ili sigurnosnom pregledavanju okoline, ali ima empirijsku potporu.
Coren ipak naglašava kako se na temelju ovog istraživanja ne može tvrditi kako je stvaranje udobnijeg "gnijezda" jedini razlog zbog kojeg se psi okreću u krug prije odmora. No rezultati pokazuju kako je to jedno od najvjerojatnijih i najbolje potkrijepljenih objašnjenja.