Uslijedit će katastrofa ako emisiju ugljičnog dioksida ne smanjimo 5 puta brže

Ne učinimo li nešto veoma brzo, šteta koju će ljudi nanijeti Zemlji bit će nepopravljiva. Naime, posljednja u nizu analiza pokazala je kako je u ovom trenutku potrebna godišnja stopa dekarbonizacije od 11,7 % kako bi se zagrijavanje zadržalo u okviru 1,5°C, što je pet puta više od postignutog do 2020. godine (2,4 %).

PwC-ov Indeks neto nultog gospodarstva pokazuje da će se, na temelju trenutačnih trendova u potrošnji energije i stvaranju emisija CO2, globalni proračun za ugljični dioksid ovog stoljeća potrošiti do kraja ovog desetljeća.

To postavlja zahtjeve za desetljeće koje zahtijeva neviđen napredak u rješenjima, ulaganjima, vještinama i transformaciji tehnologije u poslovnom okruženju, državnoj upravi i društvu uopće. Dok globalna gospodarstva planiraju svoj izlazak iz pandemije, Indeks upozorava na rizike od povratka na „uobičajeno poslovanje" u utrci za oporavkom i generiranjem novog rasta.

Tijekom posljednjih deset godina, Indeks PwC-a UK modelirao je podatke o gospodarskom rastu i emisijama CO2 povezanim s energijom, u odnosu na stope potrebne za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma. On prati kako gospodarstva napreduju u prekidanju veze između gospodarskog rasta i povećanja emisija ugljičnog dioksida povezanih s energijom.

Prateći cijelu godinu energetskih i ekonomskih podataka iz 2019. godine (najnovije dostupne), ovogodišnji Indeks pokazuje da je napredak u razdvajanju rasta emisija CO2 povezanih s energijom od gospodarskog rasta usporen. U 2019. globalne emisije CO2 povezane s energijom povećale su se za 0,5 % uz ekonomski rast od 2,9 %. Intenzitet utjecaja ugljičnog dioksida opao je za 2,4 %, što je iznad dugoročne prosječne stope dekarbonizacije od 1,5 %, ali je daleko od napretka potrebnog za održavanje globalne temperature ispod 1,5°C.

Svake godine zaostajemo u smanjivanju emisija ugljičnog dioksida, zadatak postaje sve teži, a potrebna tranzicija je radikalnija. Sada nam je potrebna dekarbonizacija i na kraju transformacija tvrtki, sektora i zemljopisnih područja dosad neviđenog opsega i brzine. Dobra vijest je da kad se usklade javna politika, javni interes, tehnološke inovacije i ulaganja, možemo vidjeti kako se brzo sustavi mogu transformirati, za što je danas primjer automobilska industrija.

Pad globalnih emisija povezan s pandemijom ove će se godine brzo nadoknaditi kako se gospodarstva oporavljaju i potpuno otvaraju, ali potrebna je brza akcija za obnovu uz čistu infrastrukturu, tehnologiju i rješenja koja su prikladna za budućnost. Val tvrtki, investitora i vlada koje se u 2020. obvezuju na ambiciozne ciljeve nulte neto stope obećavajući je znak pojavljivanja zajedničkog osjećaja hitnosti. Imamo nešto više od dva poslovna ciklusa kako bismo transformirali svaki sektor globalne ekonomije i time prepolovili globalne emisije.

Jednostavno rečeno, u ključnom smo desetljeću, istaknula je dr. Celine Herweijer, voditeljica globalnih usluga povezanih s klimatskim promjenama i partnerica u PwC-u UK.

Ulaskom u 2020. godinu, fosilna goriva nastavila su dominirati diljem svijeta, s 57 % povećanja potrošnje energije samo prirodnog plina i nafte. Emisije CO2 povezane s energijom porasle su za 0,5 %, dok je globalna potrošnja energije porasla za 1,3 %.

U 2019. zabilježen je pad potrošnje ugljena prvi put nakon 2016. (pad od 0,6 %). Zabilježeni su stalni porasti potrošnje nafte (rast od 0,8 %) i prirodnog plina (rast od 2,0 %). Obnovljivi izvori energije, unatoč rekordnim stopama rasta vjetroenergije (12,1 %) i solarne energije (23,8 %), ukupno su činili samo 11 % globalne potrošnje energije, javlja Zimo.

Drugu godinu zaredom Njemačka je zabilježila najveću stopu dekarbonizacije u skupini G20 (6,6 %). Međutim, ovu bi brzinu ipak trebalo gotovo udvostručiti kako bi se udovoljilo globalnom prosjeku (11,7 %) i bilo u skladu s globalnom putanjom od 1,5°C.

Koreja, SAD i Velika Britanija također su uspjele smanjiti svoje emisije CO2 povezane s energijom, istovremeno šireći svoja gospodarstva, ali su daleko zaostale za stopom dekarbonizacije potrebnom za ograničavanje zagrijavanja na 1,5°C.

Južnoafrička Republika i Indonezija izvijestile su o uzastopnom godišnjem porastu intenziteta utjecaja ugljičnog dioksida

S rastom BDP-a od 6,1 % u 2019. godini, emisije CO2 povezane s energijom u Kini porasle su za 3,2 %, dok je intenzitet utjecaja ugljičnog dioksida pao za 2,8 %. Kina raste u svim izvorima energije. Proizvodnja sunčeve i energije vjetra u Kini čini 29 % ukupnog globalnog udjela, što je deseterostruko više od 2010.
EU je postigla dobar napredak u dekarbonizaciji elektroenergetskih sustava kroz tehnologije obnovljivih izvora energije, posebno vjetra na moru i solarne energije. Ali postizanje poboljšanih ciljeva prema Europskom zelenom dogovoru i Pariškom sporazumu zahtijevat će značajniju transformaciju.

Strukturni pomaci u cijeni prirodnog plina i obnovljive energije u SAD-u doveli su do stope dekarbonizacije od 4,7 %.

Paketi za oporavak od COVID-19 sada predstavljaju jedinstvenu priliku za fokusiranje na i ubrzanje razvoja čišće i održivije infrastrukture i industrije, istovremeno stvarajući nove poslovne mogućnosti i prilike za zapošljavanje.

Iako vlade moraju igrati važnu ulogu, fokus se sve više prebacuje s klimatskih akcija na prilike i akcije za poduzeća i financije. Ne možemo podcijeniti značajne mogućnosti stvaranja vrijednosti povezanih s proizvodima i uslugama usklađenih s nultom neto budućnošću koju će poticati poslovne, općinske i državne obveze prema nultom neto standardu. Također ne bismo trebali podcjenjivati fizičke, financijske, operativne i reputacijske rizike odgađanja pretvaranja tih obveza u akciju.

Ako ne odgovorimo planom puta prema promjenama i ne stvorimo odgovarajuću transparentnost prema dionicima, narušit ćemo dugoročnu vrijednost, posebno za tvrtke i industrije s visokim emisijama, pojasnio je Peter Gassmann, PwC-ov globalni voditelj usluga povezanih s okolišnim, društvenim i upravljačkim standardima.

Kako države počinju izlaziti iz pandemije i provoditi poticajne pakete i planove, ono što nam zaista treba jest učiniti prijelaz na nultu neto stopu dijelom glavnih troškova i politika. Tamo gdje će „zelena potrošnja“, na primjer na čistu energiju ili prometnu infrastrukturu, biti popraćena znatnim ulaganjima u infrastrukturu i tehnologije s većim tragom CO2, usporit će se napori za dekarbonizaciju. Obvezivanje na nultu neto stopu, bilo od država, tvrtki ili investitora, zahtijevat će integriranje tranzicije u sve postupke donošenja odluka. Radi se o podupiranju budućnosti, dodao je dr. Herweijer.