Liječnici u SAD-u izveli potpunu transplantaciju lica
Novo lice donora koje je prošlog tjedna nakon transplantacije dobio 37-godišnji Amerikanac Richard Lee Norris u potpunosti će promijeniti njegov život . Uništeno do neprepoznatljivosti, nakon slučajno ispaljenog metka prije petnaest godina, lice mu je vraćeno zahvaljujući donoru i 36- satnoj operaciji liječnika sa Sveučilišne klinike u Marylandu .
Lice, vilica, zubi, jezik, sve je to vraćeno Norrisu koji je sve ove godine do operacije izlazio iz kuće samo noću i to s maskom na licu. S nekoliko ranijih plastičnih operacija kojima mu se nastojalo koliko toliko popraviti lice Norris nije ima previše sreće.
Ono je i dalje ostalo zastrašujuće deformirano. Naime, u nesreći je također osim obraza i čeljusti izgubio nos i usne. Gotovo da i nije mogao pokretati svoju čeljust. Živio je poput pustinjaka, a sad već nekoliko dana od operacije može oprati zube ili se obrijati. Vratio mu se i osjet mirisa koji je izgubio nakon tragične nesreće.
Zahvaljujući donoru čiji su organi spasili živote još pet pacijenta Norris je danas drugi čovjek. “S novim licem vratili smo mu njegov normalni život, kaže dr. Eduardo Rodriguez, glavni kirurg u ovoj zahtjevnoj operaciji. Dodaje da je to bila do sad najopsežnija operacija presađivanja lica u svijetu i završila je nevjerojatnim uspjehom.
Liječnici su oduševljeni činjenicom da Norris samo šest dana nakon operacije može micati jezikom i zatvarati oči. “Oporavlja se brže nego li smo očekivali. Treći dan nakon operacije Norris se želio pogledati u ogledalo. Nakon toga zagrlio me i zahvalio. To je nevjerojatno iskustvo”, kaže Rodriguez.
Liječnik kaže kako se u operaciji nastojalo smanjiti vidljive prijelaze s kože donora na Norrisovu, a također se nastojala zadržati maksimalna funkcija pokreta lica. Da bi pravilno govorio, jeo i žvakao presadili su mu jezik i zube i cijelu čeljust povezali s vlastitim živcima što mu omogućava i smijeh.
U operaciji je sudjelovalo stotinjak liječnika raznih specijalizacija od onih koji se bave plastičnom kirurgijom do maksilofacijalnih kirurga te otorinolaringologa. Svi su oni morali uskladiti rad kako bi se postigao tako veliki uspjeh. Ističu kako je to i posljedica desetgodišnjih istraživanja kako bi se među ostalim pomoglo teško ozljeđenim američkim vojnicima na ratištima od Iraka do Afganistana.
