1c1:T7fc,

Charliea Lynea (24) je mladi filmaš koji odlučio snimiti film Sušenje boje, koji se sastoji od sušenja boje na ciglenom zidu. I ničega više! I taj film traje deset sati.

Radi se više o protestnom projektu. Naime, Lyne se buni zbog previsokih naknada za slanje filmova Britanskom odboru za klasifikaciju filmova (BBFC), organizaciji koja određuje za koje je dobne grupe određeni film podoban.

Stroga pravila određuju da oni moraju odobriti svaki film prije prikazivanja, što se uz to i dosta plaća. S druge strane, odbor zatim mora i odgledati cijeli film, bez preskakanja, u pravim kino uvjetima.

I zato dva su člana odbora morala odgledati 607 minuta dugi film prije nego što su mu dodijelili oznaku 'U', za univerzalno gledanje, jer ne sadrži nikakav potencijalno štetan sadržaj.

''Oni su iskusni profesionalci i ovako što ih neće pretjerano šokirati. Oni i inače moraju pregledati puno materijala'', izjavila je glasnogovornica BBFC-a. Dodala je kako je Sušenje boje bilo klasificirano poput svakog drugog filma.

Prošle je godine Lyne započeo crowdfunding kampanju da sakupi novac kojeg bi mogao poslati BBFC-u 'kao prosvjed protiv cenzure i samovoljnih klasifikacija'. Tada je izjavio Svaki certifikat košta oko 1.000 funti za film prosječne dužine. Za mnoge nezavisne filmaše takva suma, koja se mora uplatiti unaprijed, može spriječiti i samo snimanje filma.

''Ne mislim kako će ovaj mali prosvjedni čin imati direktnog učinka na način na koji cenzura djeluje u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali postigao je ono što sam želio, a to je da potaknem ljude da govore o problemu i propitkuju ulogu koju BBFC igra u britanskoj filmskoj industriji'', izjavio je Lyne.
Još nema podataka je li film postigao dovoljnu gledanost kako bi dobio i nastavak