Obilježeno 150. godina od rođenja jedinog biskupa s područja općine Vitez

Veličanstvenom svečanom akademijom u dvorani Hrvatskoga doma u Vitezu je obilježeno 150. godina od rođenja jedinog biskupa s područja općine Vitez, ujedno prvog rezidencijalnog banjolučkog biskupa fra Joze Garića.

Nazočne je u svečanu akademiju uveo skladbom "Evo velikog svećenika" zbor župe svetoga Juraja, a u samome početku pročitan je i ulomak iz Garićevih dnevnika koji govori o nedaćama koje su snašle katolike banjolučke biskupije u vremenu 1. i 2. svjetskoga rata.

Nazočne su na početku akademije pozdravili predsjednik organizacijskog odbora ovoga projekta i predsjednik Udruge Volim Vitez Stjepan Alilović te župnik župe sv. Juraja fra Velimir Bavrka.

Također, svečanoj akademiji uz niz predstavnika vjerskog, političkog i kulturnog života BiH nazočili su, između ostalih i pomoćni biskup banjolučki monsinjor Marko Semren i provincijal Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić koji su čestitali organizatorima ove akademije i projekta uz poruku kako biskup Jozo Garić zbog svoga karaktera i službe zaslužuje posebno afirmativno mjesto u katoličkoj povijesti ne samo ovoga kraja nego i katoličke crkve uopće.

Prof. dr. fra Velimir Valjan u izlaganju govorio je o bio-bibliografiji fra Joze Garića biskupa koji je najdulje u povijesti upravljao banjolučkom biskupijom i to u izuzetno turbulentnim vremenima koje je obilježio Prvi i Drugi svjetski rat, brojni progoni i ubojstva svećenika, rušenja crkava i stvaranja zajedničke južnoslavenske države.

Biskup fra Jozo Garić za vrijeme svoje službe kao biskupa uputio je 32 pastirske poslanice vjernicima koje je na svečanoj akademiji predstavio i više o njima rekao fra Stjepan Lovrić.

Kada se govori o biskupu Gariću neizbježna tema je i njegova uloga u neizvjesnom i teškom vremenu dva svjetska rata. Iako u široj javnosti postoje razna tumačenja te uloge prof. dr. fra Petar Jeleč je tumačeći ovu temu na svečanoj akademiji naglasio kako je Garićeva uloga časna, kako je bio pravi pastir svoga naroda, blage naravi koji je uvijek bio na strani pravde i istinskih ljudskih vrijednosti podjednako upozoravajući i osuđujući sve zločine bez obzira na počinitelj istih, jer zločin je zločin bez obzira na žrtvu.

Jeleč je nazočnima predstavio niz povijesnih vrela, neoborivih i relevantnih dokaza o časnoj Garićevoj ulozi i radu.

Uz prigodan program svečane akademije u prostorijama Hrvatskoga doma organizatori su javnosti prikazali i vrijedne predmete biskupa Garića koje je na raspolaganje stavio franjevački samostan svetoga Franje iz Guče Gore, a posebno su zanimljivi i raritetni bili biskupovi vlastoručno pisani dnevnici iz 1891. i 1916. godine, biskupski veliki i mali križ, srebrni pribor za jelo biskupa Garića te izbor slika biskupa Garića iz samostanskog arhiva.

U glazbenom dijelu uz zbor župe svetoga Juraja nastupili su zbor bogoslova franjevačke teologije iz Sarajeva "fra Nenad Dujić" pod ravnanjem fra Emanuela Josića i Viteški akordi s Olgom Krezić na čelu.

Biskup fra Jozo Garić, krsnoga imena Stjepan rođen je 28. listopada 1870. u Vitezu, gdje je odrastao i proveo djetinjstvo. Filozofiju je studirao u Kraljevoj Sutjesci, a bogoslovlje u Pečuhu do 1893. godine, a upravo te godine, u rodnom Vitez, 30. srpnja slavi mladu misu.

Nakon smrti biskupa Markovića, 20. lipnja 1912. imenovan je apostolskim administratorom Banjolučke biskupije, a krajem iste godine, 14. prosinca, prvim rezidencijalnim banjolučkim biskupom. U biskupsku službu svečano je uveden u Banjoj Luci 30. ožujka 1913.

Kroničar toga vremena zapisao je: ''Takvo slavlje Banja Luka nije zapamtila za sve vjekove svoga opstanka!“.

Fra Jozo Garić utemeljio je šest novih župa u ovoj biskupiji. Tvorac je i podupiratelj niza  hrvatsko-katoličkih društava ,a za njegova biskupskog mandata pokreće se tiskani glasnik biskupije čemu osobno doprinosi. Jednim od njegovih najznačajnijih djela smatra se prva biskupska sinoda održana u BiH i to od 5. do 8. kolovoza 1924. godine.

Zbog bolesti biskup Garić 1945. godine napušta Banja Luku i odlazi na liječenje i operaciju u Zagreb, a kako je to bilo vrijeme povlačenja hrvatske vojske i civila poznatije kao Križni put i sam biskup Garić odlazi u Graz u Austriju gdje 30. lipnja 1946. umire i pokopan je na groblju sv. Leonarda.