Grad Trier 430 godina plaća kamate na dug iz mračnog doba Inkvizicije!?
Njemački grad Trier godišnje Crkvi plaća 362,50 eura iz svog proračuna na ime kamata na posudbu još iz mračnog doba Inkvizicije. To traje već 430 godina, a sve je počelo smaknućem jednog uglednog bogataša kojeg su optužili da je vještac.
"Fladeova zaostavština" potječe od čovjeka po imenu Dietrich Flade, koji je prvo zadavljen, a nakon toga je njegovo mrtvo tijelo spaljeno u rujnu 1589. godine.
Dietrich Flade bio je vrlo bogat čovjek i ugledan u društvu te je obavljao različite dužnosti. Između ostalog, jedno je vrijeme bio sudac. Vodio je brojne procese protiv vještica i osudio je brojne ljude na lomaču. Na koncu se malo zaigrao s različitim eksperimentiranjima te je i sam došao na udar čistunaca koji su neumorno progonili ''vještice''.
Nakon što su ga smaknuli, po odluci nadbiskupa Johanna VII. von Schönenberga, sva njegova imovina je pripala crkvi. Između ostalog i njegovo potraživanje od 4000 zlatnih guldena. Tu je sumu Flade posudio Trieru kako bi grad dobio svoju nezavisnost od kneževine. No grad je izgubio i ostao je dužan Fladeu.
Na temelju tog duga, prema onoj iz rimskoga doba "Pacta sunt servanda", grad Trier i dan danas plaća kamate. Naravno, tijekom godina iznos se preračunao u aktualne valute.
Ernst Mettlach, glasnogovornik grada, kaže kako bi rado prekrižili ta davanja iz svojeg proračuna ako ih se Crkva bude odrekla. No Crkva kaže kako se oni toga ne žele odreći i da taj iznos daju beskućnicima, piše Bild.
Inkvizicija (lat. inquisitio – traženje, istraga) je naziv za niz originalno crkvenih pravosudnih institucija od 12. stoljeća do Napoleonskih ratova na prostoru Zapadne Europe. Utemeljene su s ciljem borbe protiv hereze, ali u kasnijim stoljećima im je nadležnost proširena.
Postojalo je nekoliko vrsta inkvizicije, a time i različitih instanci nadležnosti (biskupska, papinska, mletačka, rimska, španjolska), a istraživanja kažu da se u razdoblju od uvođenja pa do ukidanja inkvizicije u Europi procesuiralo oko tri milijuna ljudi, što je s obzirom na naseljenost Starog kontinenta u tom vremenu, uistinu impozantna brojka.
Ukoliko je optuženik u očima inkvizitora bio kriv, a nije htio priznati svoju zavjeru ''vještice''/''vještaca", obično bi bio podvrgnut surovom mučenju kako bi se dobilo njegovo/njezino priznanje.
Dana 8. veljače 1231., papa Grgur IX. bulom Ille humani generis osniva Papinsku inkviziciju. To je institucija direktno podložna papi koja ima ovlasti putovati među biskupijama i u svakoj biskupiji zajedno s mjesnim biskupom provoditi postupke protiv heretika. Papa Inocent IV. je 1252. godine osobno dozvolio postupke mučenja kao metode za iznuđivanje priznanja od heretika.
Neke procjene govore o 40.000 - 60.000 ljudi koji su u to vrijeme osuđeni na smrt, najčešće na lomači. Dvije trećine od toga bile su žene, a vrhunac progona događao se između 1550. i 1650. godine.
U Njemačkoj je centralno mjesto inkvizicije bio grad Bamberg. Računa se da je na tom području između 1590. i 1630. godine osuđeno i smaknuto gotovo tisuću žena, muškaraca i djece, pod optužbom da su vještice.
