Udžbenici: Skuplje je znanje ako ste Hrvat

Znanje je skuplje ako ste (mali) Hrvat. Ispada to po usporedbi prosjeka cijena udžbenika za prva tri razreda osnovnih škola po bosanskom i onih po hrvatskom nastavnom programu.

Komplet za hrvatski jezik za prvašiće po hrvatskom programu košta oko 50 KM. Tu spadaju udžbenik, radna bilježnica, radni priručnik i slovarica. Za one koji uče bosanski jezik cijena potrebnog kompleta je 15,5 KM. Radi se o udžbeniku i slovarici koja je za osam maraka jeftinija nego ona za hrvatski jezik.

Kad je u pitanju matematika za pačiće male, ''hrvatskim'' pačićima treba malo više od 20 KM, dok ''bosanskim'' pačićima treba upola manje.

O okolišu po hrvatskom planu uči se za preko 25 KM dok se okoliš po bosanskom uči za 10,50 KM. Kad se zbroje i ostali predmeti dođe se do podatka da za obvezne udžbenike i radni materijal prvašića po hrvatskom planu i programu treba oko 140 KM dok roditelji prvašića koji školu pohađaju po bosanskom planu i programu trebaju za udžbenike i radne materijale izdvojiti oko 80 KM.

U drugom razredu za materijal iz hrvatskog jezika, bez bilježnica, treba izdvojiti oko 23 KM, dok se za bosanski jezik izdvaja 19 KM. Učenici drugog razreda po hrvatskom planu i programu trebali bi ''razvaljivati'' matematiku jer matematika ''razvaljuje'' kućni proračun pa za materijale, bez bilježnica, treba izdvojiti preko 45 KM, dok je matematika s B predznakom teška 19 KM.

Učenje o okolini u drugom razredu razlikuje se samo u dvije marke, pa je ''H-okolina'' 21 KM, a ''B-okolina 19 KM''. S okolinom je slično i u trećem razredu gdje su okoline teške oko 20 KM.

Matematika za treći razred, kad se zbroji i oduzme, jeftinija je po bosanskom planu i programu jer udžbenici i priručnik koštaju oko 20 KM dok je sve potrebno za ''hrvatsku'' matematiku teško oko 35 KM.

Za hrvatski jezik u trećem razredu treba izdvojiti oko 35 KM dok se po bosanskom nastavnom planu i programu jezik izučava za oko 20 KM.

Prema okvirnoj procjeni, po izračunu prosjeka cijena ponuđenih i preporučenih udžbenicima u školama za prva tri razreda obveznog školovanja, roditelji čija djeca pohađaju nastavu po hrvatskom planu i programu, prolaze skuplje jer se radi o više materijala po jednom predmetu. Nažalost, dosta tog materijala se iskoristi tijekom nastave jer se u njemu crta i piše pa se ne mogu proslijediti mlađim generacijama. Kad se tomu dodaju i bilježnice te ostale školske potrepštine, hrvatski nastavni plan i program puno je skuplji od bosanskog.

Tako ćete za udžbenike za 2. razred osnovne devetogodišnje škole po hrvatskom planu i programu morati platiti oko 189 KM, dok ćete za udžbenike za taj isti razred po bosanskom planu i programu dati oko 102 KM.

Pročitajte još

Nepismenost u BiH: Škole se napuštaju zbog novca

Slični rezultati su i kada je u pitanju 3. razred. Tako, ako dijete pohađa 3. razred po hrvatskom planu i programu roditeljima će trebati oko 206 KM za udžbenike, radne bilježnice, nastavne listiće… Po bosanskom planu i programu za dijete koje ide u 3. razred osnovne devetogodišnje škole roditelji će morati izdvojiti oko 108 KM.

Riječ je, naime, o prosjeku cijena potrebnih za ove razrede, jer točne cijene kompleta skoro je i nemoguće utvrditi budući da ministarstvo objavljuje potrebne knjige a onda ih škole biraju po pojedinom predmetu, a roditelji, s popisom koji im dadne škola, kupuju knjigu po knjigu.

Riječ se zasigurno o lobiranju izdavača i autora koji žive od onoga što strpaju djeci u knjige. Često ćemo vidjeti kako naša djeca uče pjesmice skoro anonimaca, a velikani dječje književnosti, čija su slova odgojila generacije i generacije, neće se naći u koricama. Stvar je vrlo jednostavna – autorska prava, honorari i druge ''poslastice'' koje su obrazovanje učinile nekome biznisom, a nekome težom mukom nego što bi trebala biti.

Uzme li se u obzir da se vlasti, kojima su usta puna naše budućnosti i budućnosti naše djece, nisu pretrgle da pomognu roditeljima i đacima osiguraju besplatne udžbenike, ne čudi i strašan podatak, kojeg mnogi ne čuju, da se škole u BiH sve više napuštaju jer roditelji nemaju novca da obrazuju djecu.

Naravno, u zemlji u kojoj su politička previranja stvarnost koju nas tjeraju živjeti, nikome nije stalo baćkati se ovim problemima. Još uvijek je u ovoj zemlji važnije to tko je veći što, a nitko ne gleda koliko je skupo biti to nešto.