Mostarci učenici imaju problema s učenjem, rečeno je za Bljesak.info iz Centra za psihološku podršku ''Sensus'', odakle su objasnili da se vrlo brzo kroz psihoterapijski rad pokaže da su problemi u učenju simptom, a da je uzrok mnogo ''dubilji'' i samo se negativno odražava na učenje.

Podsjetimo ranije je psihologinja Tea Vučina na tribini 'OK je biti introvert' rekla da mlađa populacija ima problem s učenjem.

''Tu se razlikuju blaži problemi poput poteškoća s čitanjem, pisanjem i računanjem, ali postoje i ozbiljniji problemi s djecom koja imaju intelektualne poteškoće, te se njima mora osigurati adekvatan tretman'', rekla je Tea Vučina.

Centar za psihološku podršku "Sensus", strukovna nevladina organizacija čiji je cilj poboljšanje psihosocijalnog razvoja, pružanje podrške i osiguravanje edukacije za djecu, mlade i odrasle, kroz preventivni, interventni, savjetodavni i radioničarski rad. A najveći diop njihovog rada čini savjetovanje.

''Najveći dio našeg rada čini psihoterapija i savjetovanje. Polovina klijenata koja dođe na seanse su učenici i studenti, a kao najčešći razlog javljanja su upravo problemi u učenju. Vrlo brzo se kroz psihoterapijski rad pokaže da su problemi u učenju simptom, a da je uzrok mnogo ''dubilji'' i samo se negativno odražava na učenje'', rekli su iz Sensusa.

Za sva dodatna pitanja i informacije o psihoterapiji možete nas kontaktirati na mail: cpp.mostar@gmail.com ili na broj: 036 570 222

Zašto se pojavljuju teškoće učenja

''Učenje je složeni psihički proces. U procesu učenja dolazi do promjene ponašanja na osnovu usvojenog znanja i iskustva. Učenje je neizostavno u svim segmentima života, od učenja vrlo bazičnih radnji kao što su hodanje, jedenje, do usvajanja navika, informacija, znanja, vještina i sposobnosti. Stoga, kada govorimo o poteškoćama u učenju, ne možemo tako jednostavno identificirati samo jedan uzrok koji dovodi do poteškoća. Poteškoće u učenju najčešće su uzrokovane i/ili biološkim, psihološkim i okolinskim faktorima. Neurološka oštećenja su očita ili se pretpostavlja da postoje. Često se ukazuje na genetske utjecaje. Drugi mogući uzroci su majčina bolest ili uzimanje toksičnih tvari tijekom trudnoće, komplikacije trudnoće ili poroda i novorođenačke tegobe. Mogući postnatalni faktori su izloženost toksinima iz okoliša (npr. olovu), infekcije , zloćudne bolesti i njihovo liječenje, trauma, pothranjenost. Ako teškoće u učenju nisu organske prirode, problem može biti rezultat emotivne nezrelosti, lošeg odnosa s nastavnicima, roditeljima, negativnog stava roditelja prema učenju, straha od odrastanja, teška društvena izolacija, te izmijenjene/otežane životne okolnost kao što su razvod roditelja, smrt u porodici, dobivanje novog člana obitelji'', objasnili su iz ovog Centra.

Kako prepoznati

Objasnili su da su poteškoće pri učenju stanja koja uzrokuju nesrazmjer između potencijalnih mogućnosti i onoga što osoba stvarno nauči, prema predviđenim intelektualnim sposobnostima neke osobe.

''Simptomi i znakovi teškog poremećaja se očituju u ranoj dobi. Blage do umjerene poteškoće pri učenju se obično ne prepoznaju do školske dobi, kad se djeca susreću s obrazovnim sustavom. Kada govorimo o poteškoćama u učenju, kod predškolske i školske djece, znakovi koji upućuju na poteškoće u učenju su: dijete počinje kasno govoriti, ima problema sa izgovorom, ima siromašan vokabular u odnosu na svoje vršnjake. Poteškoće u učenju se očituju i kroz nemogućnost zapamćivanja jednostavnih pjesmica, dana u sedmici, kao i prepoznavanje slova i brojeva'', rekli su iz Sensusa.

Kakve se teškoće učenja postoje

''Kada govorimo o klinički značajnim poteškoćama , prema DSM-V, poremećaji učenja spadaju u prvu kategoriju poremećaja koja se zove neurorazvojni poremećaji. Ova kategorija je podijeljena na sljedeće potkategorije: Intelektualne osposobljenosti, komunikacijski poremećaj, poremećaj iz spektra autizma, deficit pažnje, specificirani poremećaj učenja, motorički poremećaj i drugi neurorazvojni poremećaji. Svi ovi poremećaji značajno otežavaju proces učenja i vrlo često se javljaju u komorbiditetu'', pojasnili su.

Od koga zatražiti pomoć

Za otkrivanje nedostataka, potrebna je procjena govora i izražavanja, obrazovanja, zdravlja te intelektualna i psihološka procjena.

'' Za planiranje liječenja i nadzor nad napredovanjem potrebne su društvene procjene i procjene emocionalnog ponašanja. Stručna pomoć zavisi od vrste poremećaja ili poteškoće. Defektolog, logoped, neuropsihijatar, psihoterapeut su neki od stručnjaka koji mogu biti od pomoći kada su u pitanju poteškoće u učenju. Kada nismo sigurni o kakvoj vrsti poteškoće i poremećaja se radi najbolje se obratiti pedijatru ili doktoru opće prakse, koji će procijeniti kakva vrsta pomoći je potrebna. Vrlo često je potrebno da različiti stručnjaci rade u suradnji, kako bi teškoće bile sanirane/umanjene na najbolji mogući način'', rekli su iz Sensusa.

Na vrijeme otkriti poteškoće

Poteškoće u učenju je važno što prije uočiti i reagirati na način kako bi se djetetu osigurala adekvatna i stručna pomoć te podrška obitelji, okoline i škole.

''Roditelji često zanemaruju djetetove probleme ili uopće nisu svjesni da su problemi prisutni pa ne traže pomoć. Zbog takvog neznanja i odgađanja odlaska na preglede i testiranja, uklanjanje problema postaje sve teže te dijete sve više zaostaje za svojim vršnjacima u svladavanju gradiva'' poričili su iz ovog Centra za psihološku podršku.