Mladi u Mostaru ostaju nijemi promatrači nasilja da ne bi postali iduća žrtva
"Mladi na nasilje većinom reagiraju povlačenjem ili ostaju nijemi promatrači zato što se boje da će biti odbačeni, da neće biti prihvaćeni i da će oni postati žrtve nasilja", kazala je Arnela Memić, psihologinja i obiteljska psihoterapeutica u Centru za psihološku podršku Sensus.
92 učenika
Kako je istaknula, u protekla dva mjeseca 92 učenika iz četiri mostarske srednje škole sudjelovala su istraživanju o govoru mržnje i nasilju. Riječ je o učenicima Srednje ekonomske škole Joze Martinovića, Srednje medicinske škole, Gimnazije Mostar i Druge gimnazije.
Mladi su, navela je Memić, vrlo svjesni govora mržnje koji je prisutan u našem društvu, ali baš i ne znaju kako da mu pristupe i kako da se nose s njim.
"Na društvenim mrežama to je prvenstveno vrijeđanje, ismijavanje, omalovažavanje i nekako mladi najčešće i prepoznaju te oblike nasilja i govora mržnje. Malo manje to prepoznaju na nekom društvenom nivou, više je to u smislu interpersonalnih odnosa što znači da im je potrebna dodatna edukacija i rad s njima kako bi bolje razumjeli što sve može biti govor mržnje i da nauče kako se bolje nositi s njim", navela je Memić.
Tim povodom u Hrvatskom domu herceg Stjepan Kosača ovog utorka održan je događaj "NE hejtaj: Prepoznaj i reagiraj" u organizaciji udruge The Digital Hive Association. Učenici su izložili svoje radove kojima glasno progovaraju protiv govora mržnje.
Pod krinkom anonimnosti
Memić je pojasnila kako se govor mržnje najčešće događa na društvenim mrežama
"Prvenstveno moram reći da to dolazi iz nekih ranih obrazaca koje mi stvaramo, prvo u našoj obitelji i iz obiteljskog konteksta. Kako nas uče da razgovaramo, kako da rješavamo konflikte, kako da promatramo različitosti i onda se to širi i u druge društvene grupe kao što su vršnjaci i obrazovanje. To je onda jedan cijeli sustav koji održava stanje kakvo jest i održava ovaj period u kojem živimo, a koji je vrlo izazovan i gdje ima jako puno govora mržnje".
"Online prostor je takav da možemo biti anonimni, možemo reći što želimo, bez ikakvih posljedica što povećava šanse za govor mržnje", navela je te pojasnila kako je uzrok dosta širok.
Memić je naglasila kako je edukacija najvažnija, a uz nju i uključivanje medija te uklanjanje stigme sa žrtava nasilja.
"Moja prva preporuka je da se krene od vrtića jer vrtići su primarna društvena jedinica izvan kuće gdje možemo jako puno utjecati na djecu i stvarati njihov identitet", kazala je.
Prevencija
Na pitanje novinara kako komentira situaciju u Mostaru, Memić je navela kako je ona zapravo slična kao i u drugim gradovima i općinama u BiH.
"Ne bih rekla da je nešto drugačije, ali mislim da je generalno jako zabrinjavajuća. Nasilja ima jako puno, ali mi u medijima najčešće čujemo za fizičko nasilje i slično, ali socijalno nasilje i nasilje na internetu - ismijavanje i omalovažavanje je puno, puno češće. To su ti neki nevidljivi oblici nasilja na kojima trebamo raditi da bismo ih onda mogli prevenirati i nositi se s njima", zaključila je Memić.
O svojem iskustvu vršnjačkog nasilja govorio je i mladi mostarski glumac Goran Popović. Naglasio je kako je ovo tema o kojoj se ne priča dovoljno, a i kada se priča ona se smatra tabuom ili sramotom.
"Postoji mogućnost da čak i ako iskomunicirate da ste žrtva nasilja da će još veće nasilje biti izvršeno nad vama. Postoji taj neki oblak tih narativa koji ne piju vode, ali su nastali iz straha. Jako je bitno da se otvori ova tema i jako je bitno da se o njoj priča", naveo je Popović.
Stresni dani školovanja
Svoje školovanje opisao je jednom riječju - turbulentno.
"Moje iskustvo u osnovnoj i srednjoj školi bilo je dosta turbulentno. Da li zbog mog stila, da li zbog mog ponašanja ili zbog toga čime se bavim što je bilo smatrano nekonvencionalnim u tom trenutku... Meni su dani osnovne škole bili stresni i sada kada me netko pita bi li se vratio u školu odgovaram: 'Ne bih ni u bunilu'", naveo je.
Kao osoba koja je i sama preživjela nasilje dao je savjet mladima:
"Prije svega moraju upaliti reflektor na to i moraju osvijetliti tu situaciju, ne smiju je skrivati i ne smiju zataškavati. Moraju uplesti što više ljudi u tu situaciju zato što, da se razumijemo, sve to potiče od sramote. Kad vi osvijetlite situaciju jedne osobe koja čini nasilje nad drugom osobom, vi tu osobu stavljate na neko prijestolje sramote da ta osoba može uvidjeti koliko je u krivu".
Istaknuo je kako su i ljudi koji čine nasilje najčešće žrtve te da škole kao obrazovne institucije moraju preuzeti značajniju ulogu u borbi protiv vršnjačkog nasilja.
"Ne dat na sebe, to je najbitnije", zaključio je Popović.
Podsjetimo, događaj je organiziran u okviru projekta NE hejtaj 2.0, podržanog sredstvima Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti.
