Kupili su lažni Rolex za 500 dolara: Bio je toliko dobar da ga ni u Rolexu nisu odmah prepoznali

Vremena u kojima se lažni Rolex mogao prepoznati na prvi pogled po lošoj završnoj obradi, pogrešnom logotipu ili jeftinom mehanizmu očito su prošla. Današnje najbolje kopije dosegnule su razinu na kojoj razlikovanje originala od krivotvorine može predstavljati problem čak i stručnjacima.

Novinari WIRED-a odlučili su istražiti koliko je industrija krivotvorenih luksuznih satova napredovala te su nabavili tri lažna Rolexa, među kojima i primjerak vrijedan oko 500 dolara. Rezultat njihova eksperimenta bio je prilično iznenađujući – jedna od kopija bila je toliko uvjerljiva da je nisu odmah prepoznali kao krivotvorinu ni zaposlenici Rolexove trgovine kada je sat odnesen na servis.

Nova generacija krivotvorina

Takvi satovi među ljubiteljima i trgovcima replikama često se nazivaju „super clones“. Ne pokušavaju samo približno imitirati izgled originala, nego kopiraju dimenzije, težinu, materijale, narukvicu, brojčanik, gravure, pa čak i konstrukciju mehanizma.

WIRED je tijekom istraživanja ušao i u internetsku zajednicu okupljenu oko replika luksuznih satova. Posebno se ističu Reddit zajednice posvećene provjeri kvalitete, u kojima kupci prije prihvaćanja sata analiziraju fotografije primjerka koji im trgovac namjerava poslati.

Prema podacima koje navodi WIRED, zajednica r/RepTime ima oko 269.000 posjetitelja tjedno, dok korisnici detaljno analiziraju praktički svaki element pojedine replike.

Kopiraju čak i Rolexov mehanizam

Najveći napredak dogodio se tamo gdje je nekada bilo najlakše otkriti krivotvorinu – unutar kućišta.

Kod starijih kopija otvaranje sata uglavnom bi odmah otkrilo jeftin generički mehanizam. Kod novih superklonova proizvođači izrađuju i kopije originalnih Rolexovih mehanizama, uključujući njihov raspored i vizualne detalje.

Problem nije potpuno nov. WIRED je još 2019. upozoravao na lažne Rolex Daytona modele koji koriste pravi čelik visoke kvalitete, keramičke elemente, safirno staklo i vrlo uvjerljive kopije Rolexova mehanizma.

Sedam godina poslije razlika je još manja.

Ipak, nisu savršeni

To ne znači da stručnjak više ne može utvrditi autentičnost sata.

Kod najboljih kopija razlike se često skrivaju u detaljima koji nisu lako vidljivi golim okom: kvaliteti završne obrade, preciznosti tiska na brojčaniku, rubovima pojedinih komponenti, obradi narukvice te ponašanju samog mehanizma.

Specijalizirani vodiči za provjeru autentičnosti iz 2026. upozoravaju da moderni klonirani mehanizmi mogu izgledati gotovo identično originalu, zbog čega više nije dovoljno osloniti se na samo jedan detalj.

Original ipak ima ono što kopija nema

WIRED-ov eksperiment na kraju je otvorio i pitanje zbog čega ljudi uopće kupuju luksuzne satove.

Iako su njihove kopije vizualno bile impresivne, autori zaključuju da iskustvo nošenja krivotvorenog sata nije usporedivo s posjedovanjem originala. Kod luksuznih mehaničkih satova cijena nije samo rezultat izgleda, nego i kvalitete izrade, završne obrade, povijesti proizvođača i osjećaja koji vlasnik povezuje s originalnim predmetom.

No eksperiment je pokazao nešto drugo što bi trebalo zabrinuti kupce rabljenih luksuznih satova: ako kopija od nekoliko stotina dolara može na prvi pogled proći i kod ljudi koji svakodnevno rade s Rolexima, kupnja skupog sata iz neprovjerenog izvora postala je znatno rizičnija nego prije.