Američki pisac Truman Capote u svojem djelu "Hladnokrvno ubojstvo", klasiku američke i svjetske književnosti kojim je utemeljio žanr dokumentarnog romana, nije se toliko držao činjenica koliko je tvrdio, piše list The Independent.
Priča o brutalnom četverostrukom ubojstvu dobrostojećeg farmera Herberta Cluttera, njegove supruge i dvoje djece u Holcombeu u Kanzasu, koju je Capote književno uobličio u svojoj knjizi iz 1966., prema nekim najnovijim podacima ipak u nekim pojedinostima izlazi iz okvira istinitog novinarskog izvještavanja, tvrdi The Independent, prenijela je Hina.
Dokumenti Kanzaškog istražnog ureda (KBI) pokazuju da je Capote, kojemu je "Hladnokrvno ubojstvo" donijelo svjetsku slavu i titulu pionira novoga žanra novinarskog romana, u barem dva poglavlja ponešto mijenjao činjenice, djelomice vjerojatno kako bi glavnog istražitelja Alvina Deweya prikazao u boljem svjetlu.
Dok su kritika i struka već od same objave romana, koji je plod četverogodišnjih istraživanja "na terenu" koje je Capote proveo uz pomoć svoje prijateljice također spisateljice Harper Lee, autorice slavnog romana "Ubiti pticu rugalicu", dovodili u pitanje njegovu vjerodostojnost, KBI je uporno zagovarao točnost svih podataka.
Ipak, rasprava o tome nikada nije zapravo jenjala, a nema sumnje da će se, s razotkrivanjem novih podataka objavljenih u listu The Wall Street Jurnal, ponovno rasplamsati.
Iz njih je razvidno kako se Capote nije baš držao činjenica kad je ustvrdio da su Dewey i njegova ekipa trenutačno reagirali kad su, nakon dva tjedna tapkanja u mraku, dobili dojavu da bi za ubojstvo mogla biti odgovorna dvojica sitnih kriminalaca Richard Hickock i Perry Smith. Njih su dvojica kasnije osuđena i obješena. Knjiga tvrdi da su istražitelji reagirali odmah, dok dokumenti pokazuju da je Dewey pet dana oklijevao.
Bivši tužitelj u tome slučaju Duane West kazao je za Wall Street Journal da je Dewey u početku ignorirao dojavu zatvorenika Floyda Wellsa, radije se odlučivši za teoriju da je obitelj Clutters smaknuo netko tko ih je poznavao. "Dewey je vjerovao da je Wells obični kriminalac koji je izmislio čitavu priču", tvrdi West.
Poznato je da je Capote s Deweyem razvio prisan odnos, koji mu se isplatio utoliko što je lakše dolazio do podataka: dobio je na tjedan dana sve dosjee KBI-ja te mu je bio omogućen ekskluzivan intervju s dvojicom ubojica.
Moguće je da je zauzvrat Deweya prikazao kao apsolutnog heroja u slučaju koji je 1959. potresao Kanzas. Da je taj odnos prešao granice etičkog novinarstva dodatno je jasno iz dokumenata koji također pokazuju da je u pregovorima s tvrtkom Columbia Pictures oko prve ekranizacije toga romana Capote inzistirao da Deweyeva supruga bude zaposlena kao konzultantica na filmu.
Nova otkrića objavljena su samo nekoliko tjedana nakon ekshumacije Smithova i Hickockova tijela na zahtjev tužiteljstva američke savezne države Floride, koje ima razloga vjerovati kako su njih dvojica bila odgovorna za ubojstva još jedne obitelji nedaleko Sarasote u tjednima koji su prethodili ubojstvu Clutterovih. Istražitelji se nadaju da će im analiza DNA pomoći povezati Smitha i Hickoka s tim slučajem.