Svjetskim danom poezije UNESCO je proglasio 21. ožujka 1999. godine radi promicanja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta.

Cilj je promoviranje čitanja, pisanja, objavljivanja i proučavanja poezije širom svijeta, kao i poticanje nacionalnih, regionalnih i internacionalnih poetskih pokreta.

Prvi dan poezije održan je 21. ožujka 2000. godine, a danas se obilježava u stotinama zemalja širom svijeta.

Kao glavni cilj obilježavanja ističe se prilika svim jezicima da ostave traga u svojim zajednicama. Poezija je važno kulturno uporište u mnogim društvima širom svijeta. Time se potvrđuje zajednička međuljudska potreba za izražavanje riječima.

Poezija se može nazvati i svojevrsnom globalnom poveznicom emotivnih stanja. UNESCO obilježavajući ovaj dan želi prikazati kako poezija može obuhvatiti kreativni duh čovjeka, ma gdje se on nalazio i odakle god dolazio.

Naglasiti potrebu čitanja i općenito pisanog izričaja jedan je od ciljeva koje je UNESCO želio postići ustanovljavanjem ovog dana. Osim toga, namjera je povezati poeziju s drugim granama umjetnosti - kazalištem, plesom i glazbom. Prikazati u javnoj slici poeziju kao nešto živo, atraktivno, a ne nešto što služi samo da popuni čitanke u osnovnoj školi.

Nekada se Svjetski dan poezije obilježavao 15. listopada, na rođendan velikog rimskog pjesnika Vergilija. Prema podacima koje posjeduje Nacionalni komitet za proslavu Dana poezije koji je od 1990-ih smješten na Floridi (USA), Svjetski dan poezije slavio se u drugom obliku još od 1505. godine, uglavnom u listopadu.

Međutim, praznik je zapravo do UNESCO-ovog zvaničnog proglašenja naizmjenično slavljen u listopadu i studenom. Tradicija obilježavanja održala se u mnogim zemljama.