Što kažu srpski pisci o prevođenju s hrvatskog na srpski i obratno?

"Družba Pere Kvržice" Mate Lovraka kultni je dječji roman uz koju su odrastale mnoge generacije. U središtu pozornosti ponovno se našao nakon što se na teritoriju Srbije u ovoj godini pojavilo izdanje prevedeno s hrvatskog na srpski jezik.

Preveden na srpski, naslov ove knjige, sada je "Družina Pere Kvržice", a na prvoj strani stoji ime i prezime prevoditelja, piše Espreso.rs.

Espreso dalje piše kako bi sve bi to imalo smisla „da Srbi i Hrvati nisu živjeli zajedno u SFRJ i govorili istim jezikom s različitim naglascima, a opet se dobro razumijevali. Djeca u Srbiji su čitala hrvatske pisce, i obrnuto, i tako su svi imali bogatiji rječnik i opću kulturu“.

Srpskohrvatski ili hrvatskosrpski jezik je koji se govorio tijekom čitavog XIX. i XX. stoljeća, a nazvan je prema granicama jezičnog područja na kome se govorio i tim je jezikom govorilo oko 19 milijuna ljudi na prostoru Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, u kojima je pod različitim nazivima imao status službenog jezika, navodi se dalje.

Međutim, Lovrakova knjiga nije prvi fenomen ove vrste. Knjiga "Vlak u snijegu", također je preveden na srpski jezik pa se pojavljuje pod nazivom "Voz u snegu".

S druge strane "Vremenski darovi" Zorana Živkovića prvi je srpski roman preveden na hrvatski jezik.

Koliko je smislen ili besmislen prijevod "Družbe Pere Kvržice" ? Je li za ovakvim nečim bilo potrebe? Je li zaista moguće da je rano izdanje ove knjige nerazumljivo onim koji govore srpski jezik, za Espreso su komentirali srpski pisci - Matija Bećković, Dejan Stojiljković i Igor Marojević.

Dejan Stojiljković je rekao kako u vrijeme kada je on bio dijete, djeca nisu imala problem sa razumijevanjem i čitanjem te knjige, kao i da je bila među najomiljenijim. Prijevod smatra pokušajem "političke korektnosti" i "balkanskom budalaštinom".

"Ja sam odrastao u SFRJ tako da u moje vrijeme djeca u Nišu, dakle, u Srbiji, nisu imala problem s čitanjem i razumijevanjem te knjige. Dapače, bila je jedna od najomiljenijih. Kao i serija "Smogovci" i strip "Alan Ford". Tako da to "prevođenje" smatram odrazom maloumne političke korektnosti i tipičnom balkanskom budalaštinom", rekao je on za Espreso.rs.

Matija Bećković imao je kratak i jasan odgovor. Njegov stav je da je to prvi prijevod koji se ne razlikuje od originala.

"To je prvi slučaj da se prijevod ne razlikuje od originala", jasan je Bećković.

Igor Marojević nije čuo za ovaj "slučaj" prijevoda, ali se osvrnuo na roman „Vlak u snijegu“ istog autora, koji je kako kaže, nedavno kod nas postao "Voz u snegu“.

"Takvi apsurdi se dešavaju uvijek kada se struka povuče ispred politike. S druge strane, stotine hiljada ljudi su poginule da bismo došli do različitih državica umjesto jedne, relativno velike, i da bi svaka od njih imala, politički a ne lingvistički gledano, zaseban jezik. Ako je već tako, kao što apsurd na ovim prostorima odavno ne treba čuditi, ne samo da me ovaj apsurdni prijevod ne iznenađuje, nego mi se čini da će se ispostaviti kako se on nadovezuje na začetke neminovnog trenda prevođenja odavde ondje i vice versa. Taj trend je započet, koliko znam, prijevodom jednog srpskog filma na hrvatski na čijoj je projekciji dio tamošnje publike vrištao od smijeha, ako ne filmu, onda prijevodu. Što se nas tiče, u jezičnoj praksi smo se odrekli zajedničkih riječi iz staroslavenskog kao da je naš jezik toliko bogat da dopušta luksuz odricanja, pa pretpostavljam kako su ovakvi projekti prava prilika da ovjerimo to luksuziranje", rekao je Marojević.