Kao dijete od deset godina gledam kako utovaraju moje poginule prijateljice u kamion. Sjećam se starog bicikla iz podruma koji smo bjesomučno okretali da bi slušali radio. Bio sam kod zubara pješice sve do Otoke i pod granatama sam pješačio sedam kilometara.
Brat i ja smo u mom starom skafanderu našli dvije karamele. Jednu smo prepolovili i odmah pojeli, a drugu smo ostavili i zadugo je nismo podijelili. Kada mi je mama govorila trči snajper, ja sam trčao a da nisam ni znao što je snajper, to sam tek otkrio poslije rata.
Hladno je napolju udaraju granate, a ja bih samo jednu jabuku. Moj sedmi rođendan 1992. godine: pita od riže, šnicla od riže, sve od riže, a komšinica mi daruje pravu pljeskavicu, nikada se više nisam obradovao u životu...
Ovo su fragmenti sa sinoćnje promocije knjige "Djetinjstvo u ratu" koja je promovirana u prepunom sarajevskom Domu mladih.
Posjećenost je bila velika jer tu su se našli mladi koji su i kooautori ove knjige. Zabilježeno je više od 1.000 sjećanja od isto toliko ratne djece koja sada osim u BiH žive po cijelom svijetu.
Priča se proteže na 382. stranice sa kratkim sjećanjima, zapisima, pismima generacija odraslih u ratu.
Zahvaljujući upornosti mladih ljudi iz Udruženja "Urban", nakon dvije i pol godine rada završena je ova knjiga koju su napisala djeca. Sve ovo je prikupio i najviše se potrudio Jasminko Halilović član Udruženja "Urban".
- Projekt sam pokrenuo u lipnju 2010. godine, pozvao sam ljude koji su odrastali u ratu da se priključe i odziv je bio sjajan. Prijavilo se oko 1.500 ljudi iz 35 država svijeta. Poslali su mi svoja sjećanja i ja sam radio na obradi tih zapisa i na kraju je 1.100 njih imaju tekstove u ovoj knjizi. Knjiga je koncipirana u tri dijela sa prvim dijelom i mojim uvodnim tekstovima. U drugom dijelu nalazi se 1.030 kratkih sjećanja i to je glavni dio knjige. Treći dio nastao je spontano kada sam radio na knjizi, pa sam ubacivao dokumente koje su mi slali, fotografije - izjavio je za FENU Jasminko Halilović.
U svom prikazu knjige Braco Dimitrijević kaže da se u djetinjstvu sve stvari doživljavaju u nekoj pomaknutoj dimenziji, pa tako i najekstremnija egzistencijalna iskustva, kao što su rat, smrt i ljubav.
- Tu djecu danas znam kao mlade i kreativne ljude. U njihovom karakteru i odnosu prema životu prepoznajem te crte apsurdnog humora i kreativnog prkosa koji su im pomogli da prežive rat - kaže Dimitrijević u svom prikazu knjige "Djetinjstvo u ratu".
Najznačajniji foto-kroničar opsade Sarajeva bio je Milomir Kovačević - Strašni on je napisao o ovoj knjizi da mu se najviše sviđa što su ispričane sve teškoće bez puno patetike, ali uz mnogo želje za životom ratne generacije djece.
Većinu sredstava u ovaj projekt uložilo je Udruženje "Urban" i uspjeli su bez mnogo pomoći sa strane napraviti sjajnu knjigu "Djetinjstvo u ratu".