Knjiga ''Šta mi ovo treba'' Emira Kusturice predstavljena je sinoć u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu, objavio je Tanjug.

''Evo kako bi Ivo Andrić sažeo ono za što je meni bilo potrebno 360 strana: 'Nitko ne zna što znači roditi se i živjeti na ivici između dva svijeta, poznavati i razumijevati i jedan i drugi, a ne moći učiniti ništa da se oni objasne među sobom i da se oni zbliže, voljeti i mrziti i jedan i drugi, kolebati se i povoditi cijelog vijeka, biti kao dva zavičaja bez ijednoga, biti svuda kod kuće i ostati zauvijek stranac. Ukratko, živjeti raspet, ali kao žrtva i mučitelj u isto vrijeme. To su ljudi sa granice, duhovne i fizičke, sa crvene i krvave linije koja uslijed nekog teškog i apsurdnog nesporazuma potegnuta između ljudi, božjih stvorenja, između kojih ne treba i ne smije da bude granica''', rekao je Kusturica.

Najveći proizvođači zabluda

Istaknuo je kako je njegova knjiga politička i da zapravo pokazuje njegova politička zapažanja posljednjih 25 godina.

''Mi u Srbiji smo najveći proizvođači zabluda o sebi. Vojvoda Mišić je umirovljen zato što je regentu i Nikoli Pašiću rekao da neće svoje vojnike da šalje da se bore za slobodu Hrvata i Slovenaca. Jedan od najvećih vojskovođa je popio mirovinu zato što nije bio na liniji onoga čemu se priklonimo kada uvezemo na Balkan, onome što treba da budemo, a ne onome što jesmo'', rekao je.

Primijetio je, prenosi Tanjug, i da, kada u Srbiji govorimo kako su nas pet puta bombardirali, ''nemamo dobar protok informacija, jer u Francuskoj ima pet gradova koji su poravnani do dna''.

''Nismo mi jedini stradali, ali smo mi to svoje stradanje sa strašću obrglili i nekako smo čak i svikli previše na to stradanje'', rekao je Kusturica.

Gubljenje pamćenja

Kaže i kako mu se sviđa reakcija ljudi na njegovu knjigu, zato što je ovo vrijeme koje metaforički podsjeća na jednu epizodu iz knjige Čingiza Ajtmatova, u kojoj jedno pleme zarobi drugo i priprema robove tako što im na ošišanu glavu navlači ovčju kožu koja na suncu počinje da se skuplja i mrvi mozak, a tko preživi ostaje bez sjećanja i pretvara se u idealnog roba.

''Kada ne bi govorili o pokušaju da se svijest promijeni i da sekularno svećenstvo, koje vlada ovdje, hoće da nam od Kosova napravi figuru koja je anakrona i arhetipska i izlazi iz sfere u kojoj naše duhovno biće postoji, kada ne bismo spominjali Živojina Mišića i kada ne bi Vidovdan obilježili 2014. u Andrićgradu, kada ne bismo bilježili ono što bilježimo i ne bi imali aktivistički stav podsjećajući ljude na vezu povijesti i onoga što mi danas živimo, onda bi imali tu priču o gubljenju pamćenja i pretvaranju u ono što jeste krajnji cilj korporativnog kapitalizma da bez sjećanja postanemo dobri kupci i dobri robovi'', ocijenio je Kusturica.

Srbija ima čvrsto dno

Naveo je kako Srbija uvijek ima čvrsto dno i ''da koliko god propadali, ne propadnemo dovoljno da se negdje ne pojavi neka pobjeda, neki novi čovjek, da nam neki matematičar ne pobijedi u Maleziji, da nam se ne desi neko divno čudo''.

''Vjerovati da čuda nema, bilo bi skoro kao nepostojati'', rekao je Kusturica i dodao da kako god prošao Sajam knjiga, činjenica da se na njemu proda više ulaznica nego na Sajmu automobila govori ''nešto o nama, bez obzira koliko smo nepismeni''.

O Kusturičinoj knjizi govorili su i izdavač Manojlo Vukotić, novinarka Ljiljana Smajlović, novinar Muharem Bazdulj i profesor Milo Lompar.

Pročitajte još

Kusturica na koljenima pred Dodikom: On je centarfor, a kad pjeva saksije se tresu

Najveći proizvođači zabluda

Gubljenje pamćenja

Srbija ima čvrsto dno