Sjećanje na skromnog velikana koji je ostvario nezaboravne uloge

U Šibeniku je na današnji dan prije 90 godina, 1. ožujka 1933. rođen proslavljeni kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina.

Kao srednjoškolac nastupao je u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku.

Iako je studirao građevinu, a onda matematiku - život ga je 1954. odveo na pravu adresu - Akademiju dramskih umjetnosti upisao je i u roku završio 1958. godine.

Nakon završetka Akademije bio je u stalnom angažmanu u HNK u Zagrebu od 1958. do umirovljenja 1999. godine, a 1964. u tadašnjem satiričnom kazalištu Jazavac (danas Kerempuh) započeo je karijeru komičara.

S jednakim je uspjehom igrao i kazališne, filmske i televizijske uloge, ističući se u karakternoj komici utemeljenoj na specifičnom govoru.

Izniman je uspjeh ostvario u dramskim djelima Ranka Marinkovića, Ive Brešana i Marina Držića.

Među ulogama koje je odigrao treba spomenuti one iz pera Ranka Marinkovića: Čovjek i Don Juan (Zagrljaj), Krele i Pijanac (Kiklop), Jacobson (Zajednička kupka), Don Florijan (Glorija) i dr.; Brešana: Mačak i Šimurina (Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja), Tica (Svečana večera u pogrebnom poduzeću), Mate Lokas (Nihilist iz Vele Mlake) i dr. te M. Držića: Zlatikum (Skup), Maro, Ugo Tudešak, Bokčilo, Sadi i dr. (Dundo Maroje), Grižula.

Igrao je i u djelima Dostojevskog, Shakespearea, Molliera, Gogolja, Ionesca.

Nastupao je i na radiju te u televizijskim dramama i serijama: Divac (I. Raos, Prosjaci i sinovi), Strikan (M. Smoje, Velo misto), Očenašek (V. Majer, Dnevnik Očenašeka).

Godine 1997. osnovao je Mali hrvatski teatar "Kiklop", koji je otvorio monodramskim kolažem Majmunska posla.

Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (2011.) i Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo (2014.).

Proslavio se ulogom Joze Škovacina u serijalu Velo misto. "Muke mi ježove", govorio je Guberina, nesvjestan tada da je uzrečicu kojom je do kraja, do zadnje finese, okarakterizirao splitskog Škovacina, prenio na milijune gledatelja koji su spomenutu seriju religiozno pratili.

U braku sa suprugom Ingrid, porijeklom iz Zadra, proveo je 26 godina i ima sina Borisa. Ostao je udovac koji se više nije ženio.

Objavio je knjigu "Nikad više" s posvetom svom najdražem profesoru Ranku Marinkoviću koji je najzaslužniji što se ovaj glumac bavi kazalištem. U knjizi opisuje ljude i događaje s kojima je bio povezan kroz svojih pet desetljeća.

Preminuo je 27. studenoga 2020. u 88. godini života u Zagrebu.