Nakon više od 90 godina u Mostaru gostovao teatar sjena
Turski kulturni centar 'Yunus Emre' u dvorani Narodnog pozorišta u Mostaru večeras je organizirao jedinstven kulturni događaj pod nazivom "Karađoz i Hadživat", javlja Anadolu Agnecy.
Redatelj i glumac, Suad Vermel nakon uspješno odigrane predstave za Anadolu Agency (AA) s neskrivenim zadovoljstvom je istaknuo da mu je neobično drago što je osjetio podršku publike.
"Ovdje se uopće ne osjećam strancem", kazao je Vermel. Bezbroj vedrih scena, s brzim izmjenama pokreta bilo je svojevrsno kulturno osvježenje za Mostarce.
"Predstava u sebi nosi mnogo važnih poruka. Prije svega u njoj su spojeni tradicionalni umjetnički izrazi sa suvremenim, u njoj je spojena prošlost i sadašnjost. Na koju god stranu svijeta da krenem predstava je podjednako razumljiva", kaže Vermal i ističe kako često dobiva pozive da gostuje u inozemstvu.
Po prvi put, kaže Vermel, "Karađoza i Hadživata" igrao je na jednoj velikoj kazališnoj sceni.
Zbog maštovitosti glumaca i njihovih vještih pokreta u predstavama o Karađozu i Hadživatu tijekom povijesti isprepletene su brojne legende širom osmanskog kulturnog kruga. Karađoz je u svim nijansama besposličar, a Hadživat je načitan čovjek koji podučava životnim vrijednostima.
U Vermelovoj predstavi Hadživat je Karađozu našao posao na velikom sajmu gdje se susreće s mnogo veselih i razdraganih likova. Predstava obiluje suvremenim i tradicionalnim, folklornim glazbenim izrazima.
Riječ je o tradicionalnoj, skoro zaboravljenoj, lutkarskoj predstavi s velikim sjenama koja je tijekom povijesti nezaobilazno bila i dio kulturnog spektakla balkanskih naroda.
Posljednji put u Mostaru je igrana 1921. godine. Predstave su organizirane na ulicama i pod šatorima, obično tijekom mjeseca ramazana, a izvodili su ih artistički virtuozi sa mnogo umješnosti i mašte. Osnovna tehnika ove kazališne igre su dvodimenzionalne sjenke iza bijelog prozirnog platna.
Prema legendi u XIV stoljeću u Bursi, ranoj prijestolnica Otomanskog carstva, sultan je dao da se gradi džamija.
Izgradnja džamije je išla veoma sporo, pa je sultan želio pronaći razlog za to. Shvatio je da je izgradnja usporena zbog dva radnika, koji su se zvali Karađoz i Hadživat, koji su bili jako duhoviti i svojim šalama su odvraćali pažnju ostalih radnika, te su tako usporavali gradnju. Sultan naređuje da se oni pogube, međutim izgradnja džamije i dalje ne napreduje.
Sultan ponovo pokreće "istragu", želeći saznati razlog spore izgradnje džamije. Tada mu radnici objašnjavaju da oni tuguju za Karađozom i Hadživatom i da ne mogu raditi, jer nema tko da ih zabavlja nakon čega je sultan napravio njihove sjene i organizirao predstave kako bi odobrovoljio radnike, navodi Anadolija.
Osim Suada Vermela u predstavi je zapaženu ulogu imala i Merve Ilken koja je prvi ženski Karađoz majstor. U izjavi za medije rekla je kako joj je neizmjerno drago da se bavi tim poslom, te kako je zadovoljstvo raditi sa Vermelom. Osim njih, u svojstvu pomoćnice bila je i učenica Busra Veral koja je istaknula da se tog poziva prihvatila jer je željela da nauči što više o teatru sjena, a onda da i sama podučava mlade ljude izradi tih lutaka i samoj igri s tim lutkama. Nakon predstave za publiku i glumce upriličen je koktel u holu Narodnog pozorišta.
