Bogat kulturni tjedan Mostarskoga proljeća 2026. – XXVIII. Dana Matice hrvatske, nakon likovnog, glazbenog i dvaju književnih programa, zatvorit će kazališna izvedba predstave "Kronika seoske ljubavi" autora Ivana Vidića.
Predstavu će u subotu, 30. svibnja, u Velikoj dvorani Hrvatskoga doma hercega Stjepana Kosače izvesti Teatar Rugantino iz Zagreba. Režiju potpisuje Dario Harjaček.
Riječ je o ljubavnoj komediji o samoći i potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine. U predstavi glume Gordana Gadžić i Sreten Mokrović, koji utjelovljuju Ljubicu i Milivoja, likove oko kojih se razvija ova priča.
Izvedba počinje u 20 sati, a ulaznice po cijeni od 20 KM mogu se rezervirati ili kupiti na blagajni, odnosno prodajnome mjestu Kosače.
"Grad je pakao, opasan je i prljav i nikad se ja nisam s njim srodio, jer ja sam dijete sela", izgovara u svojoj ispovijesti šezdesetineštogodišnji Milivoj koji, nakon brojnih životnih razočaranja, svoj mir pronalazi na selu.
Sa susjedom Ljubicom, bivšom prvom pratiljom neimenovanog natjecanja za Miss, ulazi u posao s jajima. Kuća do kuće, kokošinjac do kokošinjca, Ljubica i Milivoj razvili su susjedski i poslovni odnos koji nije nimalo idiličan.
Milivoj je krut, nespretan i ne osobito praktičan čovjek, idealist koji se u glavi bori s cijelim svijetom, što ga čini osamljenikom i svojevrsnom modernom inačicom Don Quijotea. Pokraj njega živi Ljubica, samouvjerena žena velikog životnog iskustva, nesalomljiva životna borkinja, ženstvena i putena, ali i duboko razočarana u cijeli muški rod.
"Kronika seoske ljubavi" ljubavna je komedija koja tijekom razdoblja od četiri mjeseca kronološki prati stvaranje jedne netipične ljubavne veze.
Ivan Vidić napisao je tekst o samoći i potrebi za bliskošću koja ne poznaje godine. U središtu priče nije mladi par, nego ljudi koji sa sobom nose velike terete životnih spoznaja i zbog toga su oprezniji i sumnjičaviji prema otvaranju vlastitog srca.
Predstava postavlja pitanja što znači zaljubiti se u ozbiljnim godinama, može li ljubav rasteretiti prošlost, strahove i frustracije te koliko su ljudi često sami sebi najveći neprijatelji.
Kroz Vidićev humorističan i nerijetko groteskan jezik spajanje Ljubice i Milivoja na trenutke djeluje kao kompleksan psihološki rat u kojem pobijediti znači prilagoditi drugu osobu sebi i vlastitim životnim uvjerenjima. Upravo je to, kako sugerira predstava, često razlog zbog kojeg se ljudi razilaze.