Mani Gotovac u Sarajevu: Prestali smo biti u ljubavi

Dvije knjige hrvatske teatrologinje, dramaturginje i spisateljice Mani Gotovac - "Fališ mi" i "Ma koji život, ma koji teatar" predstavljene su večeras u Kamernom teatru 55 u okviru Festivala "Ja BiH...5 dana Zagreba u Sarajevu".

Mani Gotovac prva je žena intendantica u povijesti hrvatskog kazališta. Uvela je Splitski i Riječki HNK u Europsku kazališnu uniju i odvela predstave kazališta kojima je bila na čelu na gostovanja po cijelom svijetu.

Pred brojnom publikom predstavljeno je posljednje izdanje njenog autobiografskog djela "Fališ mi", kao i nova knjiga "Ma koji život, ma koji teatar" u kojoj otkriva sebe kao ženu teatra putem autobiografskih i dnevničkih fragmenata, komentara aktualnih događanja, polemika i teatroloških opažanja.

- Teatar je dio mog života, jedna od mojih velikih ljubavi, ali nije jedina. A od životne ljubavi sam se spašavala teatrom, istaknula je Gotovac i dodala kako smatra da je, nakon svega, imalo smisla živjeti teatar i stvarati ga, bez obzira na kakvom je on danas dnu. Mišljenja je da teatar ne može mijenjati ništa, ali da zadre ispod kože. To je, smatra ona, jedina umjetnost gdje je živi čovjek nasuprot živog čovjeka, oni se dodiruju, a najviše kada teatar govori o stvarima koje su "skrivene ispod tepiha".
Gotovac naglašava kako u knjigama govori o različitim ljubavima - prema djetetu prije svega, a zatim i prema kazalištu i različitostima.

- Ne možemo govoriti o ljubavi bez različitosti. Osoba koju volimo je različita od nas. Već smo biološki toliko različiti da je gotovo pa nemoguće uspostaviti vezu među nama na temelju istosti, ustvrdila je.

Rekla je da je najveći nedostatak našeg vremena i života ne to što nemamo novca, što smo u krizi ili se bojimo smaka svijeta, već što smo prestali biti u ljubavi.

- Biti u ljubavi na neko vrijeme, nije bitno koliko traje. Jer samo to nas čini ljudima, samo to nas razlikuje od svih drugih bića na planeti. Znamo da je ona rizična i tragična, ali što nas drugo čini ljudskim bićem ako ne ljubav, naglasila je i dodala kako je pisanje knjiga čudesan i strastven nagon, uz naglasak da je strast nešto što ljudima nedostaje u životu. Ističe da piše strastveno i da joj to predstavlja neizmjernu muku i zadovoljstvo.

U konačnici, Gotovac navodi da je mnoge gradove u svijetu posjetila, ali da je Sarajevo jedan od gradova koji živi na jedan melankoličan način, te da njezina potreba za Sarajevom traje vrlo intenzivno i danas.

O knjizi su govorili i Jasmin Duraković te Judita Franković.