Prije jednog stoljeća rođen je pjesnik i šansonijer Bulat Okudžava
Prije jednog stoljeća, 9. svibnja 1924. godine u Moskvi je rođen legendarni rusku šansonijer, pjesnik i disidentski umjetnik Bulat Okudžava.
Bulat Šalvovič Okudžava bio sin oca Gruzijca i majke Armenke. Otac je bio visoki dužnosnik Komunističke partije. Godine 1937. roditelji su uhićeni, a otac je strijeljan kao navodni trockist. Majka je provela 10 godina u radnom logoru Gulag kao "supruga narodnog neprijatelja".
Godine 1940. Okudžava se preselio u Tbilisi živjeti kod rođaka, a 1942. pozvan je u vojsku, borio se u Drugom svjetskom ratu kao topnik i krajem 1942. godine je ranjen.
Godine 1945. maturirao je u Tbilisiju, studirao filologiju na Državnom sveučilištu u Tbilisiju do 1950. i postao učitelj u selu Šamordino u Kaluškoj oblasti, kasnije u Kalugi.
Nakon majčine rehabilitacije, vratio se u rodni grad Moskvu 1959. godine. Postao je urednik u izdavačkoj kući Molodaja Gvardija ('Mlada garda'), a kasnije voditelj odjela za poeziju u tjedniku Literaturnaya Gazeta.
U fazi destaljinizacije izvodio je nekonformističke pjesme i pratio ih gitarom. Prve je već napisao u Tbilisiju i uzalud ih pokušavao objaviti. Uglavnom su bili metaforični, melankolični i apolitični stihovi.
U skladu s njegovim iskustvima iz mladosti, imali su pacifistički ton i neizravno, ali čvrsto su se protivili ugnjetavanju i konformizmu države. Budući da su mediji bili zatvoreni za Okudžavu, privatni stanovi u Moskvi postali su njegova pozornica.
Tamo su pjesme snimljene na kasetu i brzo su se proširile Sovjetskim Savezom. Mladi su kupovali magnetofone, uzimali gitare i pjevali njegove pjesme. Okudžava je postao glasnogovornik i jedan od najvažnijih i najpoznatijih tekstopisaca sovjetske poslijeratne generacije.
Okudžava je također bila vrlo popularna u Poljskoj. Pjesme su mu, između ostalih, prevedene na poljski i češki, a i danas su vrlo popularne, osobito u Poljskoj.
Okudžava je umro 12. lipnja 1997. u vojnoj bolnici Percy u blizini Pariza na posljednjoj pjesničkoj turneji, a pokopan je u Moskvi na groblju Vagankovo. Njegov rodni grad odao mu je čast spomenikom u okrugu Arbat.
Zaklada Bulat Okudžava, koju podupire i ruski predsjednik Putin, prikuplja audio i video snimke njegovih recitacija i koncerata razasutih diljem svijeta.
Autor je ukupno oko 200 pjevanih pjesama i oko 1000 pjesama u stihovima. Njegove se pjesme i danas koriste za učenje ruskog jezika.
U sjećanjima Mostarca Predraga Matvejevića, podrijetlom Ukrajinca, Okudžava je bio "idol sovjetske omladine", a živio je u malom, tijesnom stanu, u kojemu je skromni pianino djelovao veći no što je bio.
"Bilo mu je 17 godina kad je počeo rat. Na zidu njegove sobice visjeli su, pokraj Lenjina i Staljina, portreti Dolores Ibarruri, Tellmanna, onoga "kujinog sina" Rakoszyja. Javio se u vojsku kao dobrovoljac, ali je bio premlad, nisu ga odmah uzeli. Ali u ratu je shvatio da je partija "degenerirana", da je komunizam tlapnja, da je Staljin zločinac".
"Moskovski univerzitet je reakcionaran". Susreo sam profesore... "Gotovo svi su staljinisti". A ambasade? "One su još gore"…, govorio je Okudžava, a zapisao Matvejević.
"Ako te ovdje isključe iz partije, sve si izgubio; ne možeš više objavljivati, nastupati, naprosto te unište. Ako bi sam izišao iz nje, onda bi te čak i ubili. Oni su banda, a tko napusti bandu, čeka ga smrt"…
"Ne treba imati nikakvih iluzija o njima - to su fašisti. Da, ovaj je režim jedna vrsta fašizma"…
U glasovitoj "Molitvi" kaže: "Dok se još Zemlja okreće, dok je još jarko svjetlo, Gospode, daj ti svakome ono čega nema. Mudracu daj glavu, plašljivcu konja, daj sretnom novac i ne zaboravi na mene.
Dok se još Zemlja okreće, Gospode — tvoja je vlast. Daj častohlepnom da se nauživa vlasti, daj predah darežljivom do kraja dana, Kainu daj pokajanje i ne zaboravi na mene. Ja znam — ti sve možeš, i vjerujem u tvoju mudrost…"
U stihu "Daj častohlepnom da se nauživa vlasti" nije ni danas teško prepoznati profil i stil ponašanja ruskih vladara, kako komunističkih, tako i onih koji danas vladaju zemljom.
