Prije 20 godina preminuo je "Čovjek u crnom"

Na današnji dan prije 20 godina, 12. rujna 2003. preminuo je Johnny Cash, jedan od najutjecajnijih američkih glazbenika dvadesetog stoljeća.

John R. Cash rođen je 26. veljače 1932. godine u Kingslandu u državi Arkansas. Bio je škotskog podrijetla, a mladosti je vjerovao kako je uglavnom irskih i indijanskih korijena (bilo mu je rečeno kako je jednom četvrtinom Čeroki).

Čak i kad je saznao da nema indijanske krvi, Cash je očuvao osjećaj suosjećajnosti za američke domoroce.

Cashu je navodno dano ime "J. R." jer se roditelji nisu mogli usuglasiti oko imena, samo oko inicijala. Kad je regrutiran u Ratno zrakoplovstvo SAD-a, vojska nije mogla prihvatiti inicijale umjesto imena, pa je usvojio John R. Cash kao svoje zakonsko ime.

Odrastao je u tridesetim godinama prošlog stoljeća, za vrijeme trajanja Velike depresije. Zvuči otrcano, ali prvi glazbeni koraci bili su pjevanje pjesama uz rad na poljima pamuka. Bijeda u kojoj je odrastao oblikovala je njegovu ličnost i kasniji aktivizam.

Nosio je crno za siromašne i za gladne, za žrtve ratova, zatvorenike bez prava i one u paklu droge. Soundtrack njegova djetinjstva bio je gospel i irska tradicionalna glazba koju je slušao na radiju, pravci koji su ostavili trag u njegovom stvaralaštvu.

Ključnu je ulogu odigrala majka koja ga je podučavala gitari, uz čiju pomoć počinje pisati pjesme u dvanaestoj, tamo nekoj teškoj godini.

Iza romantizirane priče o branju pamuka uz pjesme krije se traumatično djetinjstvo s ocem alkoholičarom i tragedijom koja ga je obilježila zauvijek. Odrastajući u siromaštvu s grubim ocem i majkom koja je nadoknađivala i očevu ljubav, Johnu je uzor bio njegov stariji brat Jack.

Jacka je ubila stolna pila u četrnaestoj godini na poslu koji je radio jer je obitelji trebao novac, a Johna je krivnja izjedala cijeloga života, dodatno stimulirana očevom izjavom da je on trebao biti pod tom pilom umjesto brata.

U Kaliforniju se preselio u 26. godini s tadašnjom ženom Vivian nadajući se filmskoj karijeri. Situacija se odvila malo drukčije i nakon prvog uspješnog hita "I Walk the Line" (pjesma June Carter koju je originalno izvodila njena sestra) i "Folsom Prison Bluesa" Johnny je zapisan kao sinonim za južnjaštvo.

Zanimljivo je da su njegov glas proglašavali tehnički osrednjim, ali zbog emotivnog naboja kojim je njegov vokal simulirao onaj jauk obespravljene Amerike postao je najveći (uz Elvisa).

Uz njegovo ime se veže hrpetina zgoda koje su mu priskrbile status legende. Neke od tih anegdota se čine toliko nevjerojatnima da je lakše povjerovati da su izmišljene. Ali su istinite ipak, poput priče kako je završio u bolnici nakon tučnjave s nojem!?

Jednom je i zapalio čitavu šumu u Kaliforniji pod utjecajem amfetamina, što je dodatno ugrozilo već ugroženu vrstu kondora. Johnnyjeva reakcija je bila: "Što mene briga za vaše žute ptičurine".

Marshall Grant, koji mu je bio najstariji prijatelj, jednom je rekao da je Cash bio "jedan od najvećih ljudi koji su ikad kročili zemljom, ali i vjerojatno najveći kreten svih vremena".

Crna strana čovjeka u crnom bila je presudna u njegovoj izgradnji karaktera te zahvaljujući njoj imamo bogato i 'napaćeno' glazbeno nasljeđe ovog barda countryja i gospela. Legenda je nastala na razmeđi buntovnog odmetnika i predanog kršćanina.

Na kraju krajeva, čovjek je vodio glavnu riječ u svađi s bogom, a u moć njegove riječi nisi mogao posumnjati, bio ateist, predani vjernik ili ničija osoba.

Cijeloga je života hodao po rubu u stalnoj borbi sa svojom ovisnosti o amfetaminima i autodestruktivnim ponašanjem koje je ostavljalo bolne posljedice na njegovu ženu i kćeri. Ali Johnny je za njih već bio izgubljen. I tu, naravno, dolazimo do June.

June Carter je od najranijih nogu živjela "on the road" i u glazbi. Cash se zaljubio u nju otkad su počeli zajedno nastupati početkom šezdesetih. Životi su im se otad sapleli u neraskidiv čvor energije i potpune zaluđenosti u kojoj su ostali do kraja života.

Jedina svjetlost u Cashovom životu je, uz glazbu, bila June. Ostala je uz njega kroz svaku znojnu amfetaminsku krizu, voljela i najgoru crtu njegove osobnosti. June je umrla 15. svibnja 2003. godine.

Johnny je tad završio krunom svog stvaralaštva, serijom albuma American, i izjavio tada: "Duh June Carter zasjenjuje me u ljubavi koju mi je pružala i ljubavi koju joj dajem i sad. Ujedinjujemo se negdje između ovoga i neba". Umro je nekoliko mjeseci poslije nje. (Izvor: Muzika.hr)