Najslavnija Mozartova opera je zapravo masonska

Mozartova posljednja opera Čarobna frula premijerno je izvedena na današnji dan prije 235 godina, 30. rujna 1791.

Praizvedbom je ravnateljski dirigirao sam Mozart u kazalištu Freihaus-Theater auf der Wieden samo 66 dana prije svoje smrti, a ogroman uspjeh i popularnost ove opere bili su jedna od posljednjih svijetlih točaka u njegovu životu.

Mozart će umrijeti svega 2 mjeseca kasnije ( 5. prosinca 1791. u 35. godini života) i uspjeh te opere bila mu je jedna od posljednjih svijetlih točaka u životu.

A uspjeh je doista bio velik. Publika je tražila bis mnogih dijelova, a u kratkom vremenu nakon premijere zabilježena je stota izvedba opere, uz puna gledališta. Na premijeri je Mozart sam dirigirao glazbom, a ulogu Kraljice noći pjevala je sestra Mozartove supruge.

Opera je bila na njemačkom jeziku i imala je mnoge elemente preuzete iz slobodnog zidarstva (masonstva). Mozart je bio mason, a isto tako i Emanuel Schikaneder, koji je napisao libreto za tu operu i pjevao ulogu Papagena na prvoj izvedbi.

Pretpostavlja se da je uloga Kraljice noći predstavljala konzervativnu vlast (na praizvedbi pjevala Mozartova šogorica Josepha Hofer), a Sarastro prosvijećenog vladara, razum, moral i masonske ideale humanizma, dobrotu i bratstvo.

Broj 3 ima sveto i ključno značenje u masonstvu, a u operi se stalno ponavlja. Uvertira počinje s tri aorska akorda, postoje tri dječaka, tri dame, tri uvođenja u kuću mudrosti, te tri udara gonga.

Radnja uključuje elemente drevnih egipatskih misterija i iskušenja vatrom i vodom, što direktno odražava tadašnje masonske inicijacijske rituale.

Čarobna frula je danas jedna od najizvođenijih opera na svijetu, uz rame Verdijeve Traviate i Bizetove Carmen.

Najpoznatija je po ekstremno visokim tonovima i zahtjevnoj koloraturi u ariji Kraljice noći (Der Hölle Rache).