Jimi Hendrix, izdigao se kao kometa, izgorio brzo, ali ostavio neizbrisiv glazbeni trag
Zamislite scenu u kojoj mladić luduje po svojoj sobi, galami i zamišlja da svira gitaru. U to ulazi otac s metlom i naređuje mu da pospremi, vraća se nakon nekog vremena i vidi mladića kako spava s metlom preko sebe, kao da drži gitaru. Otac ga probudi i upita; ”Šta si radio?”, ovaj odgovorio “Svirao sam metlu!”.
Što očekivati od takvog entuzijazma, volje i strasti? Ništa manje od najvećega Jimi Hendrixa!
Na današnji je dan umro je po mnogima najbolji gitarist svih vremena, Jimi Hendrix. Rođen je tijekom Drugog svjetskog rata u američkom gradu Seattleu u saveznoj državi Washington.
“James Marshall Hendrix, “Jimi” , živio je život skitnice. Otkriće njegova talenta, također je bio i početak njegova kraja. Sve njegove ploče i snimljeni albumi sačuvani su sve do današnjeg dana, od 1966-1970. U tom relativno kratkom razdoblju, Hendrix je snimio punih šest (“long-playing”) ploča, piše Alfa portal.
Kronologija jednog glazbenog genija
Utjecaj na malog Jimija (kakav-takav) je imao Al Hendrix, njegov otac, koji mu za petnaesti rođendan kupuje električnu gitaru. Nakon izlaska iz vojske (pogledaj pod zanimljivosti), najviše je vremena svirao kao pratnja poznatim glazbenicima toga vremena.
Bio je samouki gitarist, note nije znao čitati ni pisati, a njegovo gitarističko umijeće temeljilo se na osluškivanju zvukova koje je proizvodio. Njegova glazbena inventivnost ostavila je dubok trag u jazzu, bluesu i drugim glazbenim pravcima, piše Wikipedia.
Karijeru je započeo ranih šezdesetih godina, kada je na turnejama pratio zvijezde poput Little Richarda i Tine Turner, a 1966. se preselio u London da bi osnovao grupu The Jimi Hendrix Experience. Već sljedeće godine, 1967., objavljivanjem albuma „Are you experienced“ stekao je veliku popularnost u Europi.
Tijekom samostalne karijere koja je trajala jedva četiri godine, Hendrix je promijenio nekoliko pratećih bendova, osnovao vlastiti studio u New Yorku, te neumorno snimao albume i nastupao na koncertima.
Na jednom od njegovih legendarnih nastupa, u londonskom klubu The Bag O’ Nails. okupila se cjelokupna tadašnja britanska rock scena, a u publici su bili: Eric Clapton, Pete Townshend, John Lennon, Paul McCartney, Ringo Starr, Mick Jagger, Brian Jones, Brian Epstein, Jeff Beck, Jimmy Page, The Animalsi, The Small Facesi i Roger Mayer, prenose glazbeni mediji.
Bila je to vjerojatno najvažnija večer u rock povijesti. Svi su ostali zapanjeni svirkom Jimija, što je dokaz da je stvarno bio jedinstveni svevremenski umjetnik.
Večeri 17. rujna Hendrix je uzeo veliku dozu pilula za spavanje. Preko noći izgubio je svjest i ugušio se. Smatra se da je umro ugušivši se u vlastitoj bljuvotini. Postoji tvrdnja kako je bio još živ kada je dospio u bolnicu, ali da mu nije na vrijeme pružena potrebna pomoć zbog njegove boje kože.
Hendrix je vrlo brzo otpušten iz vojske zato što je lagao da ima homoseksualne sklonosti i snove o svojim kolegama u baraci. Bila je to prijevara koju kasnije nije priznavao jer je u intervjuima govorio da je dobio otpust zbog slomljenog gležnja.
Imao je višerasno etničko podrijetlo koje je sadržavalo mješavinu američkih domorodaca, afričkih robova i bijelih robovlasnika, pa je tako on imao barem 1/8 krvi Čiroki Indijanaca.
Nakon nastupa na “Monterey Pop Festivalu”, odakle dolazi njegova poznata snimka paljenja gitare, pristupili su mu Andy Warhol i Nico koji mu prije toga nisu posvećivali ni najmanju pozornost.
Jimi Hendrix je rođen kao ljevak, no svirao je gitaru za dešnjake okrenutu na suprotnu stranu i sa žicama spojenim obrnutim redom.
Svoju Fender Stratocaster gitaru je svirao iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima!!
Jimi Hendrix nalazi se na prvom mjestu popisa deset najboljih rock gitarista svih vremena koju je objavio ugledni časopis Rolling Stone.
Nedugo prije svoje smrti Jimi je na omotu ploče Buddyja Milesa napisao:”Brzi vlak ih je odveo daleko i zauvijek su živjeli sretno i funky i, ovaj, ispričavam se, ali mislim da čujem da dolazi moj vlak”. S tim citatom su se obožavatelji oprostili na njegovom sprovodu 1970. u Seattleu.
