Slavna francuska pjevačica Edith Piaf rođena je na današnji dan prije 110 godina, 19. prosinca 1915. u Parizu.
Na svijet je došla pod imenom Édith Giovanna Gassion na samima ulicama Pariza. Imala je težak život: majka joj je bila ovisnica o drogi koja ju je napustila nakon rođenja, a otac joj je bio ulični akrobat. Odrasla je u bordelu okružena prostitutkama; glavna madame je bila njezina baka.
Sa 14 godina prvi puta je zapjevala u javnosti na ulicama Pariza za novac. Njezin pjevački talent otkriven je 1935. godine u noćnom klubu Le Gerny gdje je zadobila svoj slavni nadimak "La Môme Piaf"- maleni vrapčić.
S 14 godina počinje kao ulična pjevačica, a od 1937. pjeva na pariškim scenama i postaje znamenito ime francuske šansone. Gostovala je po Europi, Sjedinjenim Američkim Državama i drugdje djelomice s grupom "Les Compagnons de la chanson". Pojavila se i na filmu.
Glasa puna neodoljive topline pjevala je o tjeskobi siromaštva, bijedi ulice i skitnji, ali i o neugasivoj nadi, povjerenju i sveprisutnoj magiji ljubavi (chasons réaliste). Pisala je svoje vlastite pjesme i surađivala sa brojnim kompozitorima te 1947. godine postala je najtraženija francuska pjevačica i zabavljačica.
Napisala je memoarska djela "Na balu šanse" i "Moj život"'. Posljednji biografski film snimljen je 2007. godine pod naslovom "La Vie en Rose".
Ljubav i frustracija provlačile se kao teme kroz Piafine pjesme ali i kroz njezin život.
Njezin bliski prijatelj, pjesnik Jean Cocteau, opisao je njezin glas kao:
"Glas koji se izdiže iz dubina, glas koji ju utjelovljuje od glave do pete, odmotavajući se kao val toplog crnog baršuna koji će nas potopiti, probijajući se kroz nas i ulazeći u nas. Iluzija je dovršena.
Edith Piaf, kao nevidljivi slavuj na grani i sama postaje nevidljiva. Ostaje samo njezin pogled, njezine blijede ruke, njezino čelo obasjano svjetlošću i taj glas koji buja, uzdiže se i postupno ju zamjenjuje".
Njezina karijera je cvjetala i tijekom njemačke okupacije Pariza zbog čega su ju svojevremeno proglasili izdajicom i kolaboratoricom, dok je ona sama kasnije tvrdila da je surađivala sa Pokretom otpora. Postala je međunarodno poznata poslije rata gostujući po Europi, SAD-u i Južnoj Americi.
Njezina najpoznatija pjesama "La vie en rose" napisana je 1945. godine i osvojila je Grammyevu nagradu u 1998. godini.
Trajnu slavu stekla je u najpoznatijoj pariškoj glazbenoj dvoran Olympia gdje je održala nekoliko serija koncerata. Tamo je prvi puta nastupila s pjesmom "Non, je ne regrette rien" koju je posvetila francuskoj Legiji stranaca.
