''Bube'' koje su promijenile glazbeni svijet

"Večeras nastupaju 'Srebrne bube' u klubu Indra!" Letak hamburškog kluba od 17.8.1960. neće vam mnogo značiti - dok riječ "bube" ne prevedete na engleski. Jer prije 60 godina je tako počela vrtoglava karijera "Beatlesa".

Rupu usred hamburškog Kieza, pored početkom šezdesetih zloglasnog Reeperbahna, uopće nazvati "klubom" je prilično ambiciozno. Ali "Indra" je bilo jedno od nebrojnih mjesta kamo se odlazilo na zabavu uz živu glazbu. Te večeri je gazda na pozornicu odlučio pustiti "nekakve Engleze", sastav koji se prozvao "Srebrne bube" i koji su imali velikih muka u svom Liverpoolu dobiti "gažu". Tako su dolutali do Hamburga jer se pročulo da je u tom lučkom gradu živo. A povrh toga, Hamburg je bio i tadašnja Britanska okupacijska zona - dakle bilo je i zemljaka u uniformi, piše DW.

Tako su te večeri i na pozornicu hamburškog kluba izašli još mladi Pete Best, George Harrison, John Lennon, Paul McCartney i Stuart Sutcliffe - i rodila je glazbena legenda koja će ostati tijesno povezana s Hamburgom. Sastav je brzo izbacio ono "srebrno" iz naslova i tako su postali ono što će ubrzo poznavati čitav svijet: "The Beatles".

"Hamburg je tada bio jedno od mjesta gdje je bilo najluđe. Naš talent se mogao razviti i imali smo uspjeha", sjeća se bubnjar Pete Best koji nije dugo ostao u sastavu. Nije bio baš dobar glazbenik pa ga je zamijenio bolji: Ringo Starr. Ali sastav se sve više profilirao - baš tamo su i svi odlučili nositi istu frizuru koja će se, na užas tadašnjih roditelja, kasnije zvati "bitlsica".

U kinu Bambi pored nužnika

Ali slava je još bila daleko: isprva su živjeli u jednoj doista oskudnoj rupi u stražnjem dvorištu zgrade na Reeperbahnu. Lennon i društvo uglavnom nisu imali novca ni za piće - po okolnim krčmama su tražili onu koja će im pivo dati "na dug".

Selili su često, samo da bi imali krov nad glavom: "U Hamburgu smo živjeli u kinu Bambi pored nužnika. To je živa istina!", pokušao je prekinuti smijeh novinara Paul McCartney mnogo kasnije.

Ulazna fasada i vrata prekriveni su bršljanom i na prvi pogled se ova zgrada u Hamburgu čini sasvim običnom. No, kada se priđe malo bliže, uočit će se ogledalo na kojem velikim slovima piše: „Ovdje su stanovali Beatlesi 1960. godine“. Ispod je i fotografija glazbenog sastava iz onog vremena. U njihovom susjedstvu je tada živio i onda 10-godišnji Peter Paetzold. Odrastao je u četvrti St.Pauli, mjestu na kojem su Beatlesi započeli svoju svjetsku karijeru.

U zgradi gdje su Beatlesi stanovali nekoć se nalazilo kino. Ovdje je Paetzold često navraćao i gledao najnovije filmove Walta Disneya. „Beatlesi su ovdje živjeli tri mjeseca. Za nas su oni bili obični engleski rokeri iako su izgledali drugačije od rokera iz Hamburga. Nosili su crne traperice, to je bilo neobično. Mi smo bili sretni kada smo, pet godina kasnije, uspjeli dobiti obične, plave traperice“, prisjeća se danas 62-godišnji Peter Paetzold.

  / Ulazna vrata zgrade gdje su nekoć živjeli

Nakon Indre su nastupali i u drugim hamburškim klubovima - doduše zvučnih naziva kao što je Kaiserkeller (Carski podrum) ili Top Ten, ali su sve to još bile prave i tipične hamburške pozornice polusvijeta. Gaža zapravo i nije bila tako loša: 30 maraka po čovjeku, ali se sviralo svaku večer najmanje sedam sati. Ako gazda kaže, pogotovo vikendom, i koji sat duže. "Doping" su im bili "faširanci" (kosani odresci), pivo, ali bilo je već i tableta.

A repertoar im je bio sve širi: Paul McCartney je njihovo doba u Hamburgu jednom sažeo kako je to bilo "800 sati u dvorani za probe". Zajedno su prošli kroz sito i rešeto, nezadovoljstvo glazbom i krive note su znale završiti i tako da bi letjele boce i došla policija. I Beatlesi su jednom završili na postaji "zbog remećenja javnog reda". Ali tako je nastao i zvuk Beatlesa koji će ubrzo svakome biti poznat.

Počela je slava...

O rođenju rock'n'rolla i o tome što je on značio mladima početkom šezdesetih je već napisano puno pametnih knjiga. U osnovi, to je kao i uvijek bio čin prosvjeda mladih protiv svijeta "popularne" glazbe i šlagera toga doba. Žestoki ritam, gitara koja vrišti: "Svirali smo sve što nam je palo na pamet", sjećao se John Lennon. "Bili smo scenski umjetnici na pozornicama plesnjaka Hamburga. Svirali smo fantastičan, pravi rock!"

Uspjeh je već počeo u Hamburgu: tamo ih je čuo i Horst Fascher koji ih je pozvao u njegov Star Club. To je doduše bilo tek nešto bolje od rupa u kojima su do tada svirali, ali "Star" je već i onda bio na glasu. "Tu su dobili ono što im je nedostajalo, na primjer, gledati druge zvijezde na pozornici", kaže Fascher.

Nekoliko mjeseci nakon objavljivanja njihove prve singlice „Love me do“, koja se na tržištu pojavila 5.10.1962., Beatlesi su dobili poziv i angažman u klubu Star-Club. Spomen-ploča na ovom mjestu (zgrade danas više nema) podsjeća i na mnoge druge bendove koji su ovdje tada i kasnije nastupali.

Konačno, sa slavom je došla i prva ploča. "My Bonnie" je zapravo tradicionalna pjesma, ali su je oni "zasolili" rockom. "Tu smo ploču snimili s Tonyem Sheridanom koji je tada već bio prava veličina na pozornici", kazao je Paul McCartney. Ploča je također bila uspjeh: popela se čak na peto mjesto njemačke ljestvice hitova.

Na Staru godinu 1962. su po posljednji put nastupili u klubu "Star". To je sad već bio posve drugačiji sastav od onih "Srebrnih buba" koje su u Hamburg došle prije nešto više od godinu dana. Sad je već bilo jasno da ih još čeka prava slava, ali ona je počela upravo u ovom njemačkom lučkom gradu.

Mnogi su se i u Hamburgu pokušali sunčati na slavi Beatlesa: klub "Star" je ostao slavan još dugo nakon tog doba. Tamo je, na primjer, nastupio i tada još jedva poznati Jimmy Hendrix. I klub Indra još uvijek postoji: zgrada nije u puno boljem stanju nego što je bila 1960., ali sad je krasi natpis "Indra - where the Beatles played first". U klubu se tvrdi kako ni Beatlesi nisu zaboravili taj klub: kad je Paul McCartney napisao pjesmu "When I'm 64", to je, kažu, zapravo aluzija baš na taj klub i njegovu adresu - Großen Freiheit 64.

Je li to istina? Tko zna, ali legende uvijek dobro zvuče.