Smeđi šećer često se smatra zdravijom alternativom bijelom zbog svoje prirodnije boje i blagog karamelnog okusa.

Mnogi vjeruju da je manje prerađen i nutritivno bogatiji, a krije li se iza toga stvarna korist za zdravlje pitao je portal foodfacts.news stručnjake.

Doc. dr. sc. Marizela Šabanović kaže da smeđi sadrži male količine minerala poput kalcija, kalija, magnezija i željeza. "Međutim, ove količine su vrlo male i ne doprinose značajno prehrambenom unosu minerala", naglašava ova nutricionistica.

Fokus treba biti na sveukupnoj prehrani, a ne vrsti šećera

Štoviše, navodi da izvor minerala treba biti povrće, voće, sjemenke, orašasti plodovi i sva druga cjelovita hrana.

Mislim da je, dodaje, do zabune došlo zbog boje i zamjene s brašnom.

"Naučili smo da je crno brašno integralno i poželjno u prehrani, pa se onda prenijelo i na šećer, a nije se ulazilo u dublje analize ima li to smisla kada pričamo o njemu", ističe.

Prerađeni se ne preporučuje koristiti često u prehrani bez obzira na njegovu boju. Kako kaže, zdravlje ne treba tražiti tako što ćemo probati naći "najbolji šećer na svijetu" nego fokus treba staviti na ono što čini ostatak naše prehrane.

Bijeli, poznat i kao rafinirani, dobiva se iz trske ili šećerne repe, prolazi kroz proces rafiniranja u kojem se uklanjaju sve nečistoće i melasa, pa i mikronutrijenti odnosno minerali. Rezultat je bijeli kristalni šećer koji se sastoji gotovo isključivo od saharoze.

Hrana nije samo za osiguranje energije već i za uživanje

Smeđi šećer, otkriva, zapravo je bijeli koji sadrži određenu količinu melase koja mu daje tamniju boju i specifičan okus te ga čini malo bogatijim u mineralima.

"U konačnici, kalorijski su oba gotovo jednaka te ako se konzumiraju sami ili u lošim kombinacijama, na isti način će utjecati na porast razine glukoze u krvi", pojašnjava ova stručnjakinja za prehranu.

Smatra smeđi izvrsnim za pečenje, karameliziranje, mariniranje i poboljšanje dubine okusa dok je bijeli bolji kada želite čisti, neutralni okus ili u receptima koji zahtijevaju svjetliju boju.

No, postoje kulinarski trenutci jer hrana nije samo tu da nam osigura energiju i zaštitne tvari. "Hrana je i društveni trenutak, ali i uživanje za sva čula", poručuje nutricionistica Šabanović.

Magistrica nutricionizma Iva Tokić navodi da se smeđi i bijeli razlikuju u okusu i kulinarskim primjenama, a smeđi je, ponavlja, mješavina bijelog šećera i melase, sirupa zbog kojeg ima drugačiju boju i nešto drugačiji nutritivni profil.

"Ima nešto više kalcija, kalija i željeza iako razlike nisu značajne i ne možemo reći da je dobar izvor ovih nutrijenata", mišljenja je i nutricionistica Tokić.

Žličica smeđeg sadrži 15 kilokalorija (kcal), a žličica bijelog 16 kcal, pa ni kalorijske vrijednosti nisu značajno različite.

Prema njenim riječima, nema manje negativan utjecaj na zdravlje od bijelog jer također ima visoki glikemijski indeks, a konzumacija hrane koja je bogata namirnicama visokog glikemijskog indeksa potiče pretilost, krvožilne bolesti i upalne procese u organizmu.

Kako saznajemo, profil mikronutrijenata smeđeg šećera je beznačajan, pa konzumacija istog neće imati veliki utjecaj na njihov ukupan unos, primjerice minerala u danu odnosno konzumacija ove vrste šećera neće nutritivno obogatiti prehranu.

U nekim receptima, kaže, koristit ćemo smeđi zbog njegovih specifičnih svojstava.

"Konkretno, on daje tamnije, smeđe obojenje namirnicama i blagi karamel okus, pa ima široku primjenu u čokoladnim kolačima, voćnim kolačima i keksima", zaključuje ova nutricionistica.

Himalajska sol je skuplja od obične kuhinjske, a je li i nutritivno bolja?

Dakle, tvrdnja da je smeđi šećer zdraviji od bijelog “ne stoji“ i nije točna. Smeđi ima više minerala, ali u zanemarivim količinama koje ne doprinose zdravlju, stoga je važnije obratiti pažnju na cjelokupnu prehranu.