Sve više znanstvenih istraživanja pokazuje kako snovi nisu tek nasumične slike tijekom noći, već mogu imati ključnu ulogu u obradi emocija, osobito stresa i anksioznosti, a upravo tim pitanjem bavi se i niz recentnih psiholoških studija.
Polazište za ovu temu daje osobno iskustvo jedne psihologinje koja je tijekom rada u bolničkom sustavu, pod velikim profesionalnim i privatnim pritiskom, sanjala kako mora voditi medicinsku dokumentaciju o vlastitom djetetu. Iako apsurdan, takav san zapravo je odraz njezina dnevnog opterećenja i potvrda teze kako snovi često reflektiraju stvarnost .
U psihologiji se već desetljećima raspravlja o tome zašto sanjamo, a jedna od vodećih teorija je tzv. teorija kontinuiteta. Ona sugerira kako snovi predstavljaju produžetak naših svakodnevnih misli i emocija.
Istraživanje koje su proveli Cartwright i suradnici (2006) pokazuje kako ljudi često sanjaju teme koje ih opterećuju tijekom dana, bilo da je riječ o poslu, stresu ili osobnim odnosima. Drugim riječima, snovi ne stvaraju nove emocije, već reproduciraju postojeće.
Primjerice, osjećaj tjeskobe iz svakodnevice može se u snovima pojaviti kroz potpuno drugačiji sadržaj, ali s istim emocionalnim nabojem.
S druge strane, sve više znanstvenika naglašava aktivnu ulogu snova kroz tzv. teoriju regulacije emocija. Prema toj teoriji, snovi pomažu mozgu da obradi teške i stresne situacije.
U jednom od ključnih istraživanja, Cartwright i suradnici (1991) pratili su osobe koje su prolazile kroz razvod i imale simptome depresije. Oni koji su u snovima obrađivali emocionalne događaje, poput odnosa s bivšim partnerima, pokazali su značajno poboljšanje psihičkog stanja tijekom vremena.
Dodatno, studija Barbeau i suradnika (2022) pokazuje kako način na koji ljudi doživljavaju emocionalni ton svojih snova može biti povezan s regulacijom raspoloženja, što upućuje na zaključak kako snovi mogu imati terapijski učinak.
Istraživanja iz područja neuroznanosti također potvrđuju kako snovi imaju biološku funkciju. Tijekom sna mozak obrađuje informacije, smanjuje intenzitet negativnih emocija i pomaže u njihovoj integraciji u svakodnevni život.
Zanimljivo je kako osobe koje sanjaju intenzivne ili čak neugodne snove često dugoročno pokazuju bolje emocionalno prilagođavanje.
Stručnjaci savjetuju kako je korisno uvesti rutinu opuštanja prije spavanja kako bi se smanjila učestalost negativnih snova. Aktivnosti poput čitanja, istezanja ili izbjegavanja stresa prije odlaska na spavanje mogu pomoći.
Ipak, poruka znanstvenika je jasna, a to je kako stresni snovi nisu nužno loši. Naprotiv, oni mogu biti znak kako mozak aktivno radi na rješavanju problema.
Kako bi rekao američki pjesnik Robert Frost, često “nema drugog puta nego kroz”, a čini se kako to vrijedi i za snove.