Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
'Da se ne urekne'

Zašto kucamo u drvo?

02.07.2013. u 11:11
text

Jeste li ikada kucali u drvo za sreću i vjerojatno usput rekli nešto poput 'da se ne urekne?' Ako jeste, jeste li znali da Balkan nije jedina regija na svijetu gdje ljudi kucaju u drvo za dobru sreću, ili da otjeraju lošu sreću? I na kraju, jeste li se ikada zapitali zbog čega to točno kucamo u drvo?
Mnogi ljudi u Europi i Sjevernoj Americi kucaju u drvo potpuno nesvjesno, a to pokazuje koliko je ova tradicija ukorijenjena u raznim kulturama.

Tko je prvi kucao u drvo?

Ljudi često kucaju u drvo kada izgovore neku rečenicu koja izaziva sudbinu. Uglavnom nesvjesno, kucnu u drvo kako bi bili sigurni da ništa neće krenuti po zlu. Odnosno, ako promatramo povijesno značenje, kucnu od drvo kako bi otjerali zle duhove koji se u njemu nalaze.

Prije dolaska kršćanstva i islama mnoge poganske grupe i kulture, sve od Irske pa do Indije obožavale su, ili smatrale idolima stabala. Neki su ih koristili za proricanje sudbine, drugi su ih koristili u religijskim ritualima, a treći (poput drevnih Kelta) su smatrali da su stabla domovi drevnih bogova i duhova.

Dok su prvi 'kucači' u drvo još uvijek predmet rasprave, autori Stefan Bechtel i Deborah Aaronson u svojim knjigama (The Good Luck Book i Luck: The Essential Guide) pronalaze vezu između ovih starih duhova u drveću i današnjeg kucanja u isto.

Jedna od mogućih verzija je da su prvi pogani koji su naselili Europu kucali u drvo (od kojeg su bile napravljene kuće) kako bi istjerali zle duhove iz drveta i spriječili ih da prisluškuju razgovore unutar doma.

Druga verzija opet kaže da su neke poganske skupine obožavale ove duhove u drveću tako što bi za dobru sreću stavili obje ruke na drvo. Tijekom stoljeća, ovaj vjerski obred je prerastao u kraći način obožavanja, to jest u brzinsko kucanje za sreću, piše Pixelizam.com.

Do 1800-ih godina, mnoge dječje igre su u sebi sadržavale i čin kucanja u drvo, iako je sama ideja daleko starija. Čini se da su ove igre duboko usadile običaj u djecu, jer je do 1900-tih kucanje u drvo postalo široko prihvaćena tradicija Sjeverne Amerike i Britanije, a kasnije i ostatke Europe.

U raznim kulturama postoje i razne varijante ovog običaja. Na primjer, u Španjolskoj se dodirne drvo nakon nekog događaja koji bi mogao donijeti lošu sreću.

Amerikanci i Britanci često zadrže ruku par sekundi na drvetu, a ponekad i samo pokucaju. U Rumunjskoj se vjeruje da se loše stvari mogu izbjeći kucanjem u drvo, u Bugarskoj se kuca u drvo kako bi se izbjegle loše vijesti, dok se u zemljama ex Yugoslavije uglavnom kuca kako bi se nešto dobro potvrdilo, odnosno kako ne bi pošlo po zlu (da kucnem u drvo ili da se ne urekne).