Veliki broj građana izbacuje pse iz svojih domova kada pas naraste ili se počne linjati

''Nerad i ignorancija Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja od strane cijelog sustava državnih institucija vidljiv je i uočljiv u gradu Mostaru i njegovoj užoj i široj okolini'', kaže Aida Čizmić iz Udruženja građana protiv okrutnosti nad životinjama 'Prijatelji' Mostar.

Čizmić ističe kako problem sa psima lutalicama postoji i u Mostaru, kao i u ostalim gradovima BiH, ali u manjoj je mjeri u odnosu na gradove poput Sarajeva, Zenice, gdje je, upozorava Čizmić, upravo zbog nerada i preusmjeravanja sredstava za rješenje ovog problema negdje drugo, problem eskalirao.

''U gradu Mostaru je evidentan problem puštanja vlasničkih pasa na ulicu bez nadzora vlasnika, i prije bih rekla da su ti psi veći problem od pasa lutalica. Uvijek čujemo onu drugu stranu, stranu čovjeka, a nikad se ne upitamo kako je došlo do toga u biti? Problem se može javiti uvijek i svuda, ali se permanentno mora raditi na odgovornosti vlasnika pasa i kažnjavanja neodgovornog vlasnika.

Od siječnja 2011. godine Grad Mostar zajedno sa veterinarskom stanicom Bišće Polje radi na projektu :"uhvati-steriliziraj-pusti", što je i Zakonom predviđeno, u prelaznom razdoblju, do osnivanja i pravljenja azila. Ovaj projekt je pokazao da je Zakon primjenjiv i broj pasa na ulicama grada Mostara je smanjen, no međutim, kažnjavanje neodgovornih vlasnika koji svoje okote izbacuju na ulicu, skotne kuje, odrasle pse ukazuje da onaj najbitniji segment u rješenju problema zakazuje, a to je kazna neodgovornog vlasnika'', rekla je Čizmić za Bljesak.info.

Čizmić kaže kako o točnom broju pasa na ulicama grada i prigradskih naselja ne može govoriti jer se taj broj uvijek mijenja i varira, a povećan je u razdoblju godišnjih odmora i kada se psi kote.

Jedna od karika u rješavanju problema pasa lutalica je svakako izgradnja azila za napuštene životinje, međutim Čizmić kaže kako od strane Gradske uprave još uvijek nema nikakvih informacija da će se krenuti sa takvim projektom u gradu Mostaru.

''Sama izgradnja azila je najjeftinija u usporedbi koliko košta održavanje azila. A sa sadašnjim neradom Veterinarske inspekcije, policije, Ureda veterine i svih onih koji moraju raditi svoj posao, a uporno ga ne rade, azili nemaju svrhu. Azil nikad nije, niti će biti rješenje problema. On je samo jedna od karika u rješavanju, a nikako rješenje problema'', rekla je Čizmić za Bljesak.info.

U Mostaru, ali u ostalim gradovima BiH potpisivala se peticija protiv izmjene Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, koju je predložila zastupnica Nermina Zaimović-Uzunović, a kojom bi se svaki pas 15. dan nakon što stigne u azil ubijao.

Čizmić smatra kako je to sramotan i apsurdan prijedlog, ''naročito što su se prijedlog ostavile sve ostale klauzule koje morate ispoštovati kada životinju dovedete u azil, a to je obavezno cijepljenje, mikročipiranje, čišćenje od unutarnjih i vanjskih parazita, kastracija i naposljetku psa ubijete-eutanazirate, a znamo koliko košta eutanaziranje životinja, a paralelno se priča o nedostatku novca i koliko novca košta u "rješenje problema".

Veliki broj Mostaraca shvatio je ozbiljnost ovog problema, te potpisao peticiju protiv izmjena Zakona.

''Na naše veliko zadovoljstvo, peticiju su potpisivali građani grada Mostara u velikom broju, i pomagali nam cijelo vrijeme peticije i informirali svoje susjede, prijatelje i rodbinu, koji nisu znali za peticiju, da dođu i potpišu. Jedno veliko hvala svim građanima koji su nam pomogli oko potpisivanja peticije'', rekla je Čizmić.

Osim podrške peticiji, ono što je uočeno u Mostaru je da su građani počeli udomljavati pse sa ulica. No, ono što je primjetno je da veliki broj građana drže pse u svojim stanovima. Međutim, veliki broj ti istih građana izbacuje pse iz svojih domova kada pas naraste, počne se linjati, ili zbog čovjekove nebrige i sebičnosti počne obavljati nuždu po stanu, gristi dijelove namještaja i sl., upozorava Čizmić.

''Ljudi uzimaju pse bez unaprijed ikakve educiranosti o rasi, o tome što treba psu, a ne čovjeku, da li će on biti u stanju brinuti se za tu životinju 16 godina i pružiti joj sve ono što njoj treba? To su problemi i od tog nastaju psi na ulici i agonija se produžava. Jedan pas kao npr. haski nikako nije pas za stana, to je radni pas i nije pas za kućnog ljubimca i bez obzira što lijepo izgleda morate voditi računa što je i kakav taj pas, njegov karakter i prirodu, a ne izgled.

Mislim da bi se tada izbjeglo mnogo patnje, i za psa, a i za građane, jer nitko nije dužan plaćati tuđu nebrigu i neodgovornost i krajnje je vrijeme prema građanima, a posebno prema životinjama, koje su u ovom slučaju žrtve cijelog "nerada i nebrige" počne kažnjavanje neodgovornih vlasnika'', rekla je Čizmić.