Uništava li seks sportsku formu i je li apstinencija prije utakmica stvarno potrebna?

Naporan rad, disciplina i... apstinencija? Da, i to kao dio sportskog režima. Nakon što je trener New York Knicksa James Dolan zatražio od svoje momčadi da se suzdrži od seksa čak deset tjedana uoči pohoda na NBA naslov, ponovno se otvorilo jedno od onih vječnih sportskih pitanja koje se uvijek vraća u javni prostor: ima li seks ikakav utjecaj na sportske rezultate ili je riječ o mitu koji se uporno održava iz generacije u generaciju?

Dok se sportski svijet paralelno okreće velikim natjecanjima, pa tako i nogometnim turnirima, stručnjaci ponovno pokušavaju razgraničiti što je u toj priči znanost, a što tradicija.

"Spartanski pristup" i stare sportske zabrane

"Spartanci su se odricali da bi stekli prednost, zar ne? Učinite i vi to. Idite kući, razgovarajte sa suprugama... samo im nemojte reći da je to bila moja ideja", rekao je Dolan u travnju, kako je otkriveno u podcastu igrača Knicksa Jalena Brunsona i Josha Harta, nakon što je momčad prvi put u 53 godine osvojila NBA naslov.

On, međutim, nije nikakva iznimka. Ideja apstinencije tijekom natjecanja ima dugu sportsku povijest i povremeno se vraća kao "tajno oružje" trenera koji vjeruju da seksualna suzdržanost donosi dodatnu mentalnu oštrinu i fizičku svježinu.

Tijekom velikih natjecanja kroz povijest mogli smo čuti razne zabrane i ograničenja. Tako je, primjerice, tijekom Svjetskog prvenstva 2010. engleski izbornik Fabio Capello ograničio privatno vrijeme igrača s partnericama, dok je na SP-u 2014. izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine jasno poručio: "U Brazilu neće biti seksa."

Što kaže znanost?

Unatoč strogoj retorici pojedinih trenera, znanstveni dokazi ne idu u prilog ideji da seks negativno utječe na sportske performanse.

"Apstinencija od seksa ili masturbacije nije nužna za postizanje vrhunske sportske izvedbe", navodi seksologinja i stručnjakinja za odnose Tara Suwinyattichaiporn.

To potvrđuju i istraživanja objavljena u časopisu Physiology & Behavior. U njima su uspoređivani sportaši nakon masturbacije i nakon sedam dana apstinencije, pri čemu nisu uočene značajne razlike u snazi, izdržljivosti ili drugim fizičkim parametrima. Čak ni orgazam neposredno prije fizičke aktivnosti nije pokazao negativan utjecaj na izvedbu.

Testosteron, umor i mitovi koji traju desetljećima

Jedan od najčešćih argumenata protiv seksa prije natjecanja jest navodni pad testosterona i osjećaj umora. No stručnjaci tvrde da je i to uglavnom pogrešno shvaćanje.

"Seks ne troši testosteron. Njegova razina može kratkotrajno varirati tijekom seksualne aktivnosti i orgazma, ali te promjene su prolazne i ne utječu na dugoročnu izvedbu", objašnjava Suwinyattichaiporn.

Mit o štetnosti seksualne aktivnosti u sportu seže još u antičko doba. Stari Grci i Rimljani vjerovali su da sportaši trebaju "čuvati" svoju vitalnost kako bi sačuvali snagu, agresiju i fokus. I taj narativ, čini se, preživio je sve do modernih svlačionica.

Oprez, vrijeme i psihologija

Ipak, dio stručnjaka ne negira potpuno utjecaj seksa, već ga stavlja u kontekst vremena i psihološkog stanja sportaša.

Stručnjakinja za veze Gemma Nice ističe da seks neposredno prije natjecanja može dovesti do kratkotrajnog osjećaja opuštenosti ili umora, zbog čega treneri često savjetuju izbjegavanje intimnih odnosa neposredno prije utakmica ili nastupa.

No naglašava i da je cijela priča možda više psihološka nego fiziološka. Drugim riječima, problem nije nužno u tijelu, nego u fokusu.

Više stresa nego sporta?

Zanimljivo je da mnogi sportaši, osobito u kontaktnim sportovima poput boksa, i dalje prakticiraju apstinenciju tijekom priprema, iako za to nema čvrstih znanstvenih dokaza.

Prema nekim stručnjacima, razlog možda leži u kontroli okoline sportaša. Treneri, naime, ne žele samo regulirati fizički napor, nego i smanjiti potencijalne distrakcije poput izlazaka, emocionalnih komplikacija i gubitka fokusa, piše UNILAD.

S druge strane, za neke sportaše bliskost i intimnost mogu imati suprotan učinak. Oslobađanje hormona poput oksitocina, dopamina i serotonina može doprinijeti osjećaju smirenosti i bolje psihološke pripreme.

Na kraju, znanost zasad ne podržava stroga pravila o apstinenciji kao ključu sportskog uspjeha. No praksa pokazuje da mnogi i dalje vjeruju u nju, barem kao dio mentalne pripreme.

Možda je cijela priča manje o fiziologiji, a više o kontroli, disciplini i osjećaju fokusa koji treneri žele prenijeti svojim igračima. A gdje prestaje znanost, a počinje sportaška tradicija, i dalje ostaje otvoreno pitanje.