U Gornjoj Blatinici kod Čitluka otkrivrena moguća najveća oštriga na svijetu?

Dok su u tijeku aktivnosti oko uređenja uistinu prekrasnog Biblijskog vrta u Gornjoj Blatnici (Brotnjo) neposredno ispred crkve, zanimljiva podudarnost ovih dana izronila je na vidjelo dana.

Ona se ogleda u tome da doslovno neposredno, i to nekih 20-ak metara zapadnije, od Biblijskog vrta te dalje na zapad i sjeverozapad, su prisutne stijene prepune različitih fosila uključujući fosilne biljke i fosilne životinje.

Dosada je istraženo i upoznato možda tek oko 20-ak posto tipova fosila od sveukupnog fosilnog blaga koje kriju stijene zapadno od crkve i Biblijskog vrta. Tako je nedavno u sklopu obilaska terena i prospekcije stijena od strane autora, uz vinograd Željka Vučića neposredno uz staro gornjoblatničko groblje na suhozidu ili duvaru zamijećena ogromna ili bolje rečeno - gigantska - okamenjena tj.fosilizirana oštriga ili kamenica.

Ova divovska školjka jučer je uz pomoć nekoliko župljana uspiješno prebačena na sigurno i zatvoreno mjesto. Sukladno podudarnosti mjesta nalaza ovog fosila, može se reći kako će on uskoro biti smješten s adekvatno uređenim postoljem negdje u sklopu Biblijskog vrta.

Nakon što je školjka cjelovito položena na ravnu podlogu mjerenjem je ustanovljeno kako njena najveća dužina iznosi točno 78 cm što je u paleontološkoj stručnoj mjeri iznos od 780 mm.

Ova dužina, barem zasad, prema svim dostupnim uvidima i službenim objavljenim znanstvenim informacijama, vrlo vjerojatno ovu fosilnu školjku iz G. Blatnice čini najvećom dosada pronađenom ikad živućom oštrigom na svijetu.

U laičkom smislu na 1.pogled izgled ove gigantske fosilne školjke podsjeća na običan kamen, no malo boljim pogledom odozgo na oblik i posebice na bočne strane jasno se mogu zamijetiti tipični listasti slojevi prirasta školjke koji su upravo tipični za oštrige prije svega velike oštrige te koji odjeljuju donju od gornje odnosno desnu od lijeve ljušture. Ovi karbonatni, vapnenački listići u simboličkom smislu predstavljaju za oštrige isto ono što i godovi za stabla - mjeru starosti.

Nedvojbeno jest da je prema zapaženom ogromnom broju tankih slojeva prirasta, ovaj blatnički gigant osim rekordne dimenzije, doživio i rekordnu životnu dob za školjke - možda čak i do 200 godina.

Prema starosti stijena iz kojih dolazi ova školjka, a to je epoha eocen, vrlo vjerojatno jest da se radi o nekoj novoj vrsti iz roda Crassostrea, jer su upravo krasostree česti eocenski fosili u svijetu ali isto tako prema dostupnim službenim i objavljenim podacima najveća oštriga nađena u svijetu jest -fosilna- krasostrea iz SAD-a.

Ipak, ovaj mogući svjetski rekorder, nije jedini vrlo interesantan fosil iz okolice Biblijskog parka koji bi svoje mjesto uskoro mogao naći u njemu, već su tu brojne jako zanimljivi fosili biljaka i to listova, zatim okamenjeni pravi koraljni greben, te brojni i raznoliki fosili puževa, školjki i ježinaca.

Svi ovi fosili također su iste eocenske starosti kao i gigantska oštriga, pri čemu svi zajedno govore i jasno ocrtavaju sliku nekadašnjeg prapovijesnog izgleda okolice crkve i Biblijskog vrta u G.Blatnici, a to je; jedan jako plitki suptropsko-tropski morski zaljev čije su obale bile sa sjeverozapada, sjevera i istoka (današnja Trtla i prostor sela G.Blatnica) na kojima su odmah uz more rasle guste mangrove biljke s korijenjem iznad vode, te idući uviše pojavljivale su se gdjekoje palme, zatim tropske smokve, lovori, cimetovci, eukaliptusi, australijski čempresi i borovi (pinije), dok se istovremeno u moru u plićaku pružao jedan manji ali potpuno razvijen koraljni grebens brojnim raznim koraljima, oko kojeg su bile brojne manje, srednje i gigantskeoštrige, druge školjke, puževi i ježinci.

A da ni ovi svi navedeni fosili eocenske starosti nisu jedini segment 'predbiblijskog' paleontološkog parka u Gornjoj Blatnici pokazuje to da se u dosta starijim stijenama iz krede (lako prepoznatljivih po svom izgledu - bijelkasto sivih, tvrdih, okršenih i ušiljenih vapnenaca za razliku od modrosivih, žućkastosmeđih mekših lapora i pjeskovitih stijena eocenske starosti) nalaze brojni fosili cjevasto-tubastih izumrlih školjkaša tzv.rudista, čiji se jasni prerezi ali i poneke ljušture mogu vidjeti i naći u tvrdim bijelkastosivim vapnencima uz napuštene boksitne kopove te na zasjecima puta na Trtlu prema bunaru sv.Ante.