Škaričić: Istraživački novinari su simbol svega što današnji urednici i vlasnici mrze!

Hrvatsko novinarsko društvo većinom glasova je na svečanosti za Dan slobode medija 3. svibnja nagradu za najboljeg novinara tj.novinarku godine za 2012. godinu dodijelilo novinarki Slobodne Dalmacije Nataši Škaričić.

Nagradu "Novinar godine" Škaričić je zaslužila, kako se navodi između ostalog u obrazloženju, jer je otkrivanjem afere "Farmal" dokazala vrhunsku profesionalnost kao novinar-istraživač.

O razmjerima njene stručnosti govori i činjenica da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) u istrazi koristilo podatke koje je ona otkrila tokom istraživačkog rada.

Nataša Škaričić, novinarka Slobodne Dalmacije, specijalizirana je za područje zdravstva i zdravstvene politike. Pisala je za Slobodnu Dalmaciju, Globus, Jutarnji.hr, Croatian Medical Jorunal, British Medical Journal i mnoge druge.

Autorica je brojnih istraživačkih tema kako što su "afera jajne stanice" o nelegalnim manipulacijama jajnih stanica pacijentica u klinikama poznatog ginekologa Asima Kurjaka, "afera Pfizer" o korupciji između hrvatskih liječnika i američke farmaceutske tvrtke, "afera Shimadzu" o uticaju bivšeg ministra zdravstva Andrije Hebranga u postupcima javne nabave radiološke opreme za hrvatske bolnice, "afera Brezovica" o zlostavljanju štićenika u Caritasovom domu u Brezovici, slučaj nelegalne prisilne hospitalizacije Mirjane Pukanić, slučaj nabavke cjepiva protiv pandemijske gripe i mnogi ostali.

Njezino istraživanje o statusu Zakona o zaštiti prava pacijenata predstavljeno je na Svjetskom kongresu medicinskog prava. Koautorica je knjiga "Korupcija u zdravstvenom sustavu" (Gorjanski-Gajski-Sladoljev-Marušić) i "Je li hrvatski zdravstveni sustav- sustav?" (Gorjanski-Škaričić).

U razgovoru za Fenu novinarka godine u Hrvatskoj govori o aferi koju je razotkrila, istraživačkom novinarstvu, odnosu svoje matične redakcije.

''Istragom USKOK-a utvrđeno je da je čak 500 liječnika obiteljske medicine primalo mito kako bi propisivali lijekove tvrtke Farmal. Svi radnici tvrtke su bili uhićeni, većina ih je priznala kazneno djelo, ali i većina liječnika. Moja namjera i namjera DORH-a bila je da se pokaže kako se korupcija u zdravstvu odvija na razini primarne zdravstvene zaštite, a ne da se "razvali" Farmal''', kazala je.

Navodi da su glavni cilj i trag bili liječnici, a ne pojedinačna tvrtka.

''Ponovila sam šest tisuća puta da je Farmal obuhvaćen istragom, a ne i svi drugi, jer nijedna država nema resurse da drži na tajnim mjerama nadzora sve tvrtke i sve liječnike, a kod Farmala je bilo najlakše ostvariti formalne uvjete za početak istrage. Istodobno sam s pričom o Farmalu objavila i veliki tekst o tome da cijela farmaceutska industrija radi istu stvar, očekujući da će ministar zdravlja reći OK, sad smo vidjeli podatke i sad ćemo napokon donijeti zakone koji će sistemski riješiti problem'', navodi Škaričić.

Kako se to nije dogodilo, ispalo je da je Farmal jedini stradao i sad se neki pitaju gluposti, da li je akcija bila rezultat obračuna među konkurentima.

''Ljudi doista ne razumiju da u sistemskoj korupciji nitko nikoga ne prokazuje, jer svi ovise o tome da to funkcionira kao sistem a ne kao povremena i pojedinačna devijacija. Da zaključim - ja sam pokazala paradigmatski slučaj, nadajući se da će izvršna vlast napokon shvatiti problem i da se on ne može rješavati kroz sustav represije, ali naravno, to se nije dogodilo i sve je ostalo po starome'', pojašnjava Nataša Škaričić razmjere afere za koju je nagrađena ali ujedno i ističe da je to tek jedan u nizu slučajeva.

Škaričić ocjenjuje da istraživačko novinarstvo, bolje rečeno istraživački novinari, nisu u sjajnoj situaciji u Hrvatskoj, pa čak ni na formalnoj razini.

''Naime, ovdje ne postoji nijedan privatni ni javni novinarski medij koji je osnovao istraživački odjel, što dovoljno govori o tome koliko vlasnici ili upravitelji medija ne shvaćaju prirodu istraživačkog posla. Ne postoji ni, barem koliko znam, nijedan novinar u Hrvatskoj koji ima ugovor za istraživačkog novinara, već tzv. istraživačke poslove rade novinari koji su ugovorom vezani za redovnu normu u radu, što je izvan svake pameti. Ne moram objašnjavati da je na takav način nemoguće raditi pravi istraživački posao, da se istraživanja ne mogu raditi i producirati svakodnevno. No, ovakvo je stanje potpuno logično, jer su generalno svi novinari obezvrijeđeni i danas služe tome da za što manje para proizvedu što više iluzija i histerije'', istaknula je.

Ocijenila je da su istraživački novinari simbol svega što današnji vlasnici i urednici novina mrze: autonomni profesionalci koji traže puno vremena za ozbiljne i zahtjevne poslove koji se ne mogu obaviti unutar dnevnog posla.

''Za izdavače su oni razmaženi hohštapleri'', naglasila je.

Stoga se u Hrvatskoj najčešće njeguje onaj tip istraživačkog novinarstva koji polazi od toga da netko dostavi kompromitirajuću dokumentaciju, novinar okrene tri broja da malo „pročeprka“ stvar, a zatim sastavi tekst koji se objavi pod egidom „ekskluzivno“, „turbosenzacionalno“, itd.

''Takvi tekstovi mogu biti sjajni i važni, ali oni su prije incident, nego pravilo'', rekla je Škaričić.

Kao još jedan problem ističe da je vlasništvo nad medijima često potpuno neprozirno, pa često ni ne znate čijim sve interesima morate udovoljiti.

Škaričić je jedna od rijetkih novinarki koje su se, iako su radile u redakciji koja je uvezana s i takvim miljeom, usprotivile takvom načinu tretiranja profesije i dobili otkaz u svojoj matičnoj kući. Međutim, ona želi preskočiti razgovor o temi njenog otkaza.

''Probajte me shvatiti. Vučem se po sudovima već četiri godine, dokazujem stvari koje su notorne i osjećam se potpuno iscrpljeno, a nisam u poziciji da odustanem. Neko vrijeme sam se trudila objašnjavati u čemu je stvar s tim mojim otkazom, dok mi danas, kad netko kaže „slučaj Nataše Škaričić“ sve vlasi na glavi skoče. Nisam u stanju viče pričati o tome'', navodi ona.

Zato kaže da je njena trenutna pozicija "najšizofrenija na svijetu".

''S upravom vodim nekoliko groznih sudskih sporova, a urednici se ponašaju kao da se ništa od toga ne događa i uzimaju moje tekstove. To će ludilo trajati dok sudovi ne završe posao. Kad čitatelji vide moj tekst na naslovnici novine, potpuno su zbunjeni i ne razumiju kako je podvojeni odnos prema nekom novinaru uopće moguć'', navodi ona.

Kaže da je grozno to što se u ovom trenutku nitko u Hrvatskoj ne može zaposliti tek tako, niti možete pokrenuti neki mali posao od kojeg možete preživjeti, ali to je situacija koja zahvaća sve ljude, ne samo novinare.

''Grozno je i što profesija propada, što to ima strašne reperkusije po cijelo društvo, ali to sigurno nije zato što se ljudi boje otkaza. Radi se o kompliciranim i dugotrajnim antidemokratskim procesima, kojima su novinari svojom indiferentnošću dali ogroman doprinos'', kaže Škaričić.