Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega predalo je obiteljima tijela dvojice ekshumiranih partizana s područja Dubrovnika koji su poginuli na širem području grada Širokog Brijega u borbama u siječnju 1945.

Naime, kada je u travnju 2012. godine Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća na području Širokog Brijega obavilo u Ljubotićima ekshumaciju posmrtnih ostataka dvojice partizana s područja grada Dubrovnika, nitko nije mogao predvidjeti da će točno četiri godine kasnije, u travnju 2016. godine, cijela priča dobiti takav 'happyend', priopćeno je.

Povjerenstvo je utvrdilo radi o dvojici partizanskih boraca, obojica s područja grada Dubrovnika:
1. pod rednim brojem 723. Luko (Miha) Bujak (rođ. 1911.), Majkovi, (današnja) općina Dubrovačko Primorje, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 21. prosinca 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Bujakovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 37);
2. pod rednim brojem 1332. Ivo (Ivana) Duper (rođ. 1925.), Krstac – Mlini, (današnja) općina Župa Dubrovačka, Hrvat, zemljoradnik, u NOV od 7. rujna 1944. (2. dalm. brigada), poginuo 23. siječnja 1945. u selu Ljubotići, Široki Brijeg (prema internoj evidenciji Povjerenstva Duperovi posmrtni ostaci nalaze se u sandučiću br. 36.).

Pri preuzimanju posmrtnih ostataka svog ujaka Luke Bujaka Mirjana Popović i Luce Čučić dale su zajedničku izjavu: ''Naš dundo (ujak) Ivan – Ivo Duper poginuo je u Širokom Brijegu u siječnju 1945. godine, s nepunih 20 godina. Bio je to veliki gubitak za obitelj u kojoj je bio najstarije dijete, hranitelj i oslonac majci udovici koja do kraja svog života nije mogla prihvatiti da ga je tako mladog izgubila, a najviše ju je mučila činjenica da mu ni grob ne može obići jer ne zna gdje je pokopan. Priče i tugu naše babe, njegove majke, skoro smo i zaboravili, pa su nas poziv sa Širokog Brijega i vijest o pronalasku i ekshumaciji njegovih posmrtnih ostataka više nego ugodno iznenadili. Izuzetno smo zahvalni svim dobrim ljudima koji su bili uporni u traženju nas, potomaka pokojnog dunda Iva, njima nepoznatog čovjeka, kao i svima koji su omogućili, kako ekshumaciju, tako i prenošenje njegovih posmrtnih ostataka u našu obiteljsku grobnicu na groblje svetog Ilara u Mlinima. Sada će konačno počivati u miru Božjem uz svoje najmilije, odnosno uz one koji su ga najviše voljeli''.

Nakon uspješno obavljene još jedne zadaće, predsjednik Povjerenstva za grobišta II. svjetskog rata i poraća Široki Brijeg Pero Kožul kazao je: ''Zadovoljan sam, kako ne bih bio zadovoljan. Još dvije ratne žrtve, bez obzira što su pripadale vojci koja je počinila jezive zločine na Širokom Brijegu, odlaze kući gdje će, nadam se, njihove duše naći vječni smiraj. Bio bih nepošten kad ne bih naglasio indicije prema kojima se u slučaju ovih dvojice dubrovačkih partizana radilo o prisilno mobiliziranim zemljoradnicima, o priprostim ljudima, koji vjerojatno nikome nisu počinili nikakvo zlo. Zapravo, tako tvrde njihove obitelji i ja želim vjerovati da je to istina. I ovaj slučaj dvojice dubrovačkih partizana po tko zna koji put pokazuje i potvrđuje da širokobriješko Povjerenstvo za grobišta II. svjetskog rata ne pravi nikakve razlike među žrtvama, ma koje ili ma čije one bile. Nažalost ne mogu, a da se ne dotaknem SUBNOR-a Dubrovnik ili kako oni sebi samozaljubljeno tepaju Udruga antifašista Dubrovnik. Kakva su vremena došla, na sve strane lebde antifašisti: otvoriš paštetu, i iz nje iskaču antifašisti! Sudeći po ponašanju u ovome konkretnom slučaju, prije će biti da je to Udruga jada i čemera Dubrovnik. Danas je izgleda najvažnije javno se deklarirati antifašistom, a što si učinio i kakva djela stoje iza tebe, to je najmanje bitno.'', priopćeno je