'Sal' Josipa Ivanovića, roman koji nije samo dobar
U Tomislavgradu u prepunoj dvorani Svadbenoga salona ''Condor'' u nedjelju je predstavljen roman ''Sal'', mladoga duvanjskog pisca Josipa Ivanovića.
Promociju je organizirala izdavačka kuća ''Klepsidra'' iz Kreševa, u čije je ime o romanu govorio urednik Milo Jukić. U ulozi predstavljača bili su i prof. Snježana Redžepagić, te prof. Slobodan Radoš, a okupljenoj se publici obratio i sam autor.
Urednik romana Milo Jukić je pojasnio da je knjiga izdana zahvaljujući činjenici da je nacrt Josipova romana pohvaljen od stručnoga žirija na natječaju za književnu nagradu Zaklade ''Fra Grgo Martić'' u kategoriji prozni prvijenac.
''A knjiga je takva da svojim sadržajem, likovima, zanimljivim zapletima i raspletima toliko privlači čitatelja da će je sigurno pročitati u jednom dahu i s obzirom na zrelost autora, nikako se ne bi reklo da je ovo njegov prvi roman. „Josip je napisao odličan roman i ako mu netko kaže da je napisao dobar roman, neka se smrtno uvrijedi, jer je roman doista odličan'', kazao je, među ostalim, Milo Jukić.
Govoreći o knjizi prof. Snježana Redžepagić je istakla da je tema romana i vizija autora toliko jaka da je uspio ukomponirati i u jednu cjelinu povezati toliki broj slika, događaja, glavnih i sporednih likova, cijeli jedan svijet. Uz prstenastu kompoziciju i zreo obrat, roman ima potrebnu misaonu suštinu, jer ostavlja čitatelju jasnu poruku. Svoje je izlaganje prof. Redžepagić zaključila rečenicom da četvorku koju je Josip dobio za analizu Servanteseva Don Quijota u srednjoj školi, danas za roman ''Sal'' zamjenjuje čistom peticom.
U svom izlaganju prof. Slobodan Radoš je naglasio da je roman ''Sal'' pravi suvremeni roman, u kojemu je slijed događaja brz, izričaj jednostavan, izravan…Nižu se neobične situacije, epizode i nema klasične psihoanalize, radnja određuje likove i njihove karaktere.
''I ono što općenito mogu kazati na temelju nekoliko Josipovih radova koje sam pročitao je to da sam zamijetio pronicavost i duhovitu analizu stanja i situacija iz kojih sam prepoznao urbani duh našeg malog mista i onu inteligentnu duhovitost koju je Josip, bez sumnje, naslijedio od majke Ivanke i ujaka Joze'', kazao je, među ostalim, prof. Radoš.
U svom kratkom obraćanju publici Josip je govorio o svojoj ljubavi prema književnosti koja je započela još u petom razredu osnovne škole kada mu je pokojni otac darovao komplet knjiga edicije Lastavica, a nastavljena je zahvaljujući dobrim nastavnicima i profesorima hrvatskoga jezika, posebno prof. Snježani Redžepagić i pokojnom prof. Daliboru Klišaninu, piše Tomislavcity.com.
Govorio je o likovima, piscima i knjigama koji su na njega ostavili dubok dojam, naglasivši kako je istina da jedna knjiga čovjeku može otvoriti svijet. Kad je počeo pisati, najprije je objavljivao pod pseudonimima, a kasnije su uslijedili i radovi za koje je počeo dobivati i nagrade.
Iako su mu najbolje ležale kratke priče, na pisanje romana potaknuo ga je Velibor Čolić koji mu je rekao da je on u suštini romansijer i da proba napisati roman. Kad je tekst za roman bio dovršen, krenuli su problemi s pronalaskom izdavača, a onda se dogodio natječaj Zaklade ''Fra Grga Martić'' i zahvaljujući izdavačkoj kući ''Klepsidra'' roman je ugledao svjetlo dana.
''Tako je to bilo s mojim romanom, ali evo sada sam doma, gdje ću i ostati, jer nigdje drugdje ne mogu pisati i ni s kim drugim ne mogu živjeti, osim s vama'', kazao je u svom izlaganju Josip Ivanović.
Josip je, naime, 2010. osvojio drugu nagradu na književnom natječaju Goethe instituta i Francuskoga instituta u BiH, te, među ostalim, prvo mjesto na književnom natječaju u organizaciji Muzeja anđela u Varaždinu. Radovi su mu uvršteni u više poetskih i proznih zbornika u Hrvatskoj, Srbiji i BiH.






-webp.webp)








-webp.webp)



-webp-wm.webp)







