Puštanje krvi kao terapija na sarajevskoj neurologiji

Hidžama je suvremena medicinska metoda bazirana na sunetu Poslanika s.a.v.s. i nitko ozbiljan je ne smatra „primitivnom" - kazao je u intervjuu za Agenciju Fena dr. Merim Omerhodžić, liječnik specijalist neurokirurg na Univerzitetskoj klinici u Sarajevu.

Puštanje krvi je univerzalna terapija (lat. missio sanguinis, minutio, eng. bloodletting; franc. saigneee, tal. Sallasio) predstavlja zahvat kojim se iz organizma odstranjuje manja ili veća količina krvi u terapeutske svrhe. Puštanje i isisavanje krvi predstavlja jedan od najstarijih terapijskih zahvata. Moglo bi se reći da je svako primitivno društvo prije ili kasnije razvijalo svoju medicinsku praksu na reakcijama zasnovanim na instinktu, te na intuitivnim nagonskim radnjama.

Na pitanje koliko suvremena medicina priznaje te alternativne metode liječenja i očuvanja zdravlja i koliko on, s obzirom na profesiju, znanost kojom se bavi, praksu, može znanstveno dokazati koristi hidžame, dr. Omerhodžić kaže da često postoje nejasnoće u vezi s pojmovima konvencionalna i alternativna medicina.

Pojašnjava da prema suvremenoj definiciji, medicina je vještina očuvanja zdravlja, ranog prepoznavanja i liječenja oboljenja i sprječavanje posljedica oboljenja. Konvencija je dogovor. Alternativa je druga mogućnost. Prema tome, konvencionalna medicina obuhvaća medicinsku praksu koja je dogovorom prihvaćena da bude plaćena od zdravstvenog osiguranja.

- Alternativne medicinske metode su one koje pacijentima stoje na raspolaganju i koje pacijent sam plaća. Danas se češće koristi izraz komplementarna umjesto alternativna medicina. Pojam komplementarna bolje opisuje medicinske metode koje nadopunjuju konvencionalne metode liječenja. Dakle i jedno i drugo su medicinske metode, priznate kao djelotvorne od biomedicinske nauke i struke i mogu ih izvoditi liječnici - kaže on.

S obzirom na to da protivnici, skeptici, hidžame, a u tu grupu spadaju i kolege dr. Omerhodžića, smatraju da je to zapravo "primitivni" način liječenja, dr. Omerhodžić kaže da danas nitko ozbiljan ne osporava hidžamu, te da su kod njega na tretmanu hidžamom bili intelektualci, kako iz BiH, tako i iz neposrednog okruženja, te iz Njemačke, Austrije, Švicarske, Kuvajta, Emirata.

Dodaje da više od 30 sveučilišnih profesora raznih profila su radili hidžamu. Među njima su pet profesora medicinskih fakulteta u Sarajevu, Tuzli i Zagrebu, zatim umjetnici, glumci, akademski slikari, muzičari, režiseri. Vrhunski sportaši su izvijestili da znatno lakše odrade mečeve i da im je oporavak nakon meča duplo brži. Radi se o prvoligaškim nogometašima, reprezentativki u tenisu, sjedećoj odbojci, brzom klizanju, džudu. Profesionalni borci u ringu tijekom intenzivnih priprema uoči mečeva također su radili hidžamu.

Liječnici redovno dolaze i rade hidžamu. Predavanja o hidžami kojima su prisustvovali i liječnici, organizirana su u Tuzli, Sarajevu, Podgorici, Zurichu, Luzernu, St. Galenu, Berlinu. Interes liječnikao hidžami i poziv za predavanja postoji u Novom Pazaru, Beogradu.

Istina, ističe Omerhodžić, prije desetak godina o hidžami nismo znali gotovo ništa i većina, osobito liječnika, ju je smatrala primitivnom. Godine 2003. pod pokroviteljstvom ministra zdravstva u Siriji je organiziran okrugli stol gdje su alimi, učenjaci na polju vjerskih znanosti, prezentirali liječnicima hidžamu u tradiciji Poslanika s.a.v.s.

- Od tada petnaestak vrhunskih sirijskih stručnjaka u raznim oblastima medicine, koji su ujedno članovi strukovnih udruženja i zapadnoeuropskih zemalja, radi prospektivnu studiju o hidžami. Nalazi pacijenata se bilježe prije i nakon hidžame, te tako evaluira njeno djelovanje - ističe Omerhodžić.

Na pitanje koje su koristi od hidžame, i zašto preporučuje ženama a zašto muškarcima, dr. Omerhodžić kaže da su koristi od hidžame višestruke, te je spomenuo samo neke: aktivira imuni sustav, stabilizira živčani sustav, djeluje na hipotalamo-hipofizealnu osovinu i time regulira hormone u tijelu, poboljšava krvotok.

- Kod bilo kakvih, pa i najmanjih zdravstvenih problema, hidžama se preporučuje podjednako i ženama i muškarcima. Ako oliko je organizam potpuno zdrav, preporučeno je raditi hidžamu muškarcima od spolne zrelosti dakle od 14-15 godine, a ženama nakon menopauze, s obzirom da se menstrualnim odljevom, ženski organizam na svojevrstan način čisti - kaže Omerhodžić i dodaje da je ovu preporuku dao Poslanik Muhamed a.s.

Pojašnjava da se današnji način života uveliko razlikuje od onoga prije 1.400 godina, a “nažalost danas je rijetko naći potpuno zdrave mlade osobe. Djevojke i mladići se žale da ustaju umorniji nego što legnu, imaju vrtoglavice, neodređene bolove u tijelu, napetost i sl. To je stanje nezdravlja, gdje je ravnoteža u organizmu, narušena, ali još nije došlo do nastanka hroničnog oboljenja. U tom slučaju je preporučeno da se radi tretman hidžamom.

Govoreći o samom tretmanu hidžame i mogu li je i djeca raditi, a koje osobe ne bi smjele ili ne bi trebale raditi hidžamu, Omerhodžić kaže da hidžama nema ograničenja što se tiče dobi, i navodi primjer svojih najstarijih pacijenta „djed Savo je jedno vrijeme bio najstariji pacijent s punih 90 godina. Nana Aiša je nedavno preuzela primat s 92 godine“.

- Hidžama nema efekta i ne bi je trebalo raditi osobama izuzetno iscrpljenim od bolesti ili starosti, koje ne mogu se sami ni hraniti. Tu se ne može očekivati da se izgubljena životna energija povrati. Inače hidžama nema kontraindikacija niti bitnijih usputnih efekata. Ako postoje medicinske indikacije i kod male djece može se raditi hidžama. Imali smo pacijente od 10, 7, 5 godina, a najmlađa je bila šestomjesečna beba- kaže.