Pešes za MSF: Terraneo shvaćamo kao tek malo veći koncert u nizu koji je dobar za bio

Bend Pešes nastao je 2008. godine u Širokom Brijegu na ALU, a osnovali su ga tadašnji studenti Joško Klarić i Mateja Galić. Mlad bend u usponu grabi svaku priliku svoj zvuk live servirati novim slušateljima, time je i intervju prilika za prezentirati se i pozvati publiku na skori nastup na Mostar Summer Fest-u.

Razgovarao: Milenko Margeta

Nekad vas je bilo pe', nekad šes', a Pešes je trenutno vas šes: Joško Klarić – vokal, Petra Klarić – vokal, Ante Zovko – gitara, Matej Mikulić – gitara, Marko Karačić – bas i Nikola Kovačić – bubnjevi.

JOŠKO: Tako je, sastali smo se kao akustični sastav s namjerom obrađivanja poznatih pjesama, te su dvije gitare i dva vokala bila skroz dovoljna. Ivona Skoko je bila u toj kombinaciji, ali je imala sve više obaveza s Berettama pa je odustala. Ubrzo smo počeli širiti bend, pozvali prijatelje koji su nešto svirali i nastao je Pešes.

ANTE: Mateja je otišla početkom 2011. zbog obaveza. Dosta smo se vrtili ukrug dok se nismo definirali kao autorski bend. Sad sve dobro funkcionira.

Blues koji je bend svirao u svojim početcima zamijenio je grunge – kako i zašto?

ANTE: U početku su se najviše svirale blues obrade jer je tadašnja postava to najviše voljela. Ali, kako je vrijeme prolazilo i kako su dolazili novi članovi nastala je želja za autorskim radom. Ono što smo napravili neki su nazvali grunge, a po meni je to nekakav grunge-pop-rock-techno-Claude Van Damme... Nismo sigurni dakle što je to, ali volimo to što sviramo. A sudeći po reakcijama, svidjelo se i publici. Na kraju, publika je ta koja će nas svrstati kamo želi.

Obrađujete Laufer, Haustor, RHCP, Bijelo dugme, Bad Company... jesu li to uzori?

ANTE: Obrađujemo sve i svašta. Nismo ograničeni žanrom u izboru obrada, jednostavno odaberemo pjesmu koja nam se sviđa, malo je obradimo i eto ga. Svirke su posjećene, žene vrište, gazde trljaju ruke (za razliku od nas) i to je to... (smijeh) Obrade su nužno zlo i sviramo ih jer nam je još uvijek nemoguće zagovoriti nastup, osim festivala, ako nudiš samo autorske pjesme.

Godine 2012. ste između 76 prijavljenih izvođača pobijedili na natječaju Delegacije Europske unije u Republici Hrvatskoj za bendove koji će nastupiti na koncertu Ritam Europe 2. Svirali ste s renomiranim imenima – Rundek Cargo Trio, Kawasaki 3P i talijanski bend Figli di Madre Ignota. Dojam?

ANTE: To je bio naš prvi veliki koncert. Svirka je bila odlična, dojmovi su super i o nastupu na Bundeku možemo reći sve najbolje. Bili smo fascinirani backstageom u kojem smo pili viski i jeli pršut s jagodama i uopće nije loše kao što ovako na papiru izgleda. (smijeh)

Tom je uspjehu pridodana i pobjeda na ovogodišnjem WHF-u, kao i nastup na velikom festivalu – Terraneo 7. kolovoza. Kako jedan još neafirmiran bend dospijeva do Terranea?

JOŠKO: Prijavili smo se i ljudi iz Terranea su nas pozvali. To je sve. Terraneo je sigurno velika stepenica za rad benda. Veliki festival, poznata imena svjetske glezbe, tisuće ljudi. Otvoriti takav festival svojom glazbom, kao i isti dan svirati s Prodigyjem, velike su stvari. No, pripremamo se za sve koncerte jednako, tako da Terraneo shvaćamo kao tek malo veći koncert u nizu koji je dobar za biografiju benda te velika prilika za promociju naše glazbe široj publici.

EXIT je sljedeći?

JOŠKO: I ove smo se godine – bez velikih očekivanja – prijavili na EXIT, i nismo prošli. Zadovoljni smo rasporedom ovo ljeto, tako da smo već zaboravili na to. Nakon nastupa po ljetnim festivalima cilj je benda snimiti album.

Bend, osim Prodigyja, s kojim bi željeli dijeliti stage?

SVI UGLAS: Queens of the Stone Age!

Gdje se u Širokom Brijegu svira grunge, koji je vaš prostor za probe?

JOŠKO: Naš prostor za probe je kod Kove u podrumu ili kod Marka na tavanu ili kod mene u Brelima na terasi. Nadamo se nekom vlastitom studiju u Rasnu ili u Kučićima. (smijeh)

Tko piše tekstove i kako nastaje Pešes zvuk?

ANTE: Većinu je stvari napisao Matej dok nam je Igor Duraković, član benda u samim početcima, poklonio dvije pjesme: 'To je ljubav' i 'Nestaje u noć', i hvala mu na tome. Tekst za najnoviju pjesmu 'Sam' napisala je naša prijateljica iz Splita – Petra Rosandić.

JOŠKO: Što se tiče nastajanja glazbe najčešći je scenarij: Matej kući pati u svojoj mračnoj sobi (smijeh) i zapisuje sve što mu ne valja, u to unese malo putovanja i pojavi se s kosturom kod mene. Nas dvojica snimimo to, uobličujući aranžman i popravljajući dijelove teksta i harmonije dok ne zaokružimo kompoziciju. Tu skicu dajemo ostatku benda kako bi na probi zajedno doveli pjesmu do kraja i pripremili je za snimanje.

U pjesmama se itekako osjeti klapska pozadina vokala. O čemu je riječ?

JOŠKO: Da. Naime, pjevam aktivno s breljanskom klapom Berulia već duži niz godina i to mi mnogo pomaže u održavanju glasa. Volim tradicionalni stil dalmatinskog pjevanja i mislim da je to našoj glazbi dalo jednu novu dimenziju i specifičnost.

Kako bend funkcionira na liniji Široki Brijeg – Brela?

JOŠKO: Nije teško, ako se dovoljno želi. Nije to neka velika relacije, pogotovo sad kad je otvoren tunel. Idem jedanput tjedno na probe, tu i tamo cijela ekipa dođe do Brela pa iznajmljivanje stanova, Kovina kuća... Snalazimo se.

Izdali ste singlove za Croatia Records – jeste li potpisali i ugovor za album prvijenac s njima, čije ste snimanje najavili za jesen? U kojoj se fazi nalazi album?

ANTE: Za sad imamo ugovor s Croatia Records samo za prva dva singla, zadovoljni smo suradnjom i trenutno nemamo razloga tražiti drugog diskografa. Što se pak albuma tiče, ugovor za snimanje još nije potpisan. Album je u završnoj fazi što se tiče materijala, pjesme se završavaju i definiraju. Naravno, financije su (uvijek) problem i trenutno smo u fazi traženja sponzora, o njima ponajviše ovisi kada će album izaći.

Kolika je umjetnička sloboda kada se radi za velikog diskografa: mora li se podilaziti ukusu šireg tržišta jer ipak je profit glavna motivacija većih kompanija?

JOŠKO: Za sada nisu imali nikakvih zahtjeva oko mijenjanja pjesama zbog 'pitkosti'. Uzeli su materijale koje smo im ponudili, što znači da je dobro, zar ne?

Otkud najavljena suradnja s Srđanom Sekulovićem Skansijem?

JOŠKO: Do Skansija smo došli preko Tomislava Topića iz video produkcije KADAR, koji već duže vrijeme surađuje s njim oko filmske glazbe. On nas je preporučio, Skansi prihvatio, još malo sponzora i snimanje albuma će početi. Nadamo se.

U spotu za prvi singl 'Do kraja' vozite oldtimer Mercedesa. Zašto baš Mercedes, taj hercegovački stereotip?

ANTE: Svidjela nam se ideja monotonog životnog cirkuliranja za koncept spota pa su nam trebala starija auta. Mercedes je u vlasništvu moga djeda Joze, najvećeg rokera ikad – kojeg pozdravljam ovim putem, i zato smo ga mogli džabe posuditi, a što je god džabe mladi bend objeručke prihvaća.

Izjavili ste da se tematika pjesama proteže od stanja čovjeka u maloj sredini, međuljudskih odnosa pa sve do apstraktnih vizija i zbivanja. U kojoj vam je mjeri likovna umjetnost inspiracija za glazbu?

JOŠKO: To smo rekli kako bi spojili neke osnovne motive svih pjesama, ali opet će svaki slušatelj izvući nešto drugo iz pjesama i proživjeti ih na svoj način. Inspiraciju crpimo iz osobnih doživljaja, tako da je vjerojatno i likovna umjetnost jedno od nadahnuća, ali ne bih ništa posebno izdvojio. Možda tapira (životinja). On nas inspirira. (smijeh)

Kao što su Velvet Underground u suradnji s Andy Warholom bili dio multimedijalnog performansa, razmišljate li možda i vi u tom pravcu – stopiti kiparstvo, slikarstvo i glazbu na pozornici?

JOŠKO: Razmišljali smo i planiramo, ali trenutno nam je još uvijek prioritet definiranje prvog albuma. Vizualnim ćemo se pozabaviti kad počnemo planirati promo turneju. Tko zna kakvih će sve iznenađenja biti?! Vidjet ćete sve na vrijeme.

Za kraj nam servirajte jedan širokobriješki specijalitet – ispričajte vic o Mostarcima.

ANTE: Zaustavio policajac automobil s vidno pijanim Mostarcem i pita ga: Kakve su ti to oči? Kaže ovaj: Na maaaaajku.