Na ušću potoka u Neretvu, ispod kamenog mosta obraslog u bršljan, nalazi se jedna od najljepših i najvažnijih mlinica Bijelog Polja – župna mlinica. Nakon što je godinama bila skrivena u gustoj vegetaciji, njezini zidovi ponovno su ugledali svjetlo dana. Očišćeno je korito potoka, uklonjeno je šiblje i smeće, a novo postavljeni krov vratio je staroj mlinici dašak nekadašnje ljepote.

Župna mlinica podignuta je 1892. godine na nalog biskupa fra Paškala Buconjića, a izgradio ju je tadašnji župnik don Tadija Božić. Smještena ispod niza slapova i u sjeni mosta, bila je ne samo funkcionalna nego i arhitektonski lijepa građevina. S obzirom na to da glavna prometnica prelazi upravo preko kamenog mosta, mlinica je imala izuzetno povoljan strateški položaj. Nije poznato je li most izgrađen prije ili nakon mlinice, ali obje građevine potječu iz vremena Austro-Ugarske, s kraja 19. stoljeća.

Uz samu mlinicu nalazio se i mali kameni mostić, koji je služio za prijenos žitarica, jer je staja za konje bila s druge strane potoka. Taj mostić i danas stoji, dodajući cijelom prostoru poseban šarm. Pogonska voda usmjeravala se iz kanala s gornjeg slapa dvadesetak metara iznad mlinice, čime se dobivao dovoljan nagib za pokretanje njezinih triju mlinskih kola.

Mlinicu su kroz desetljeća koristili domaći župljani. Svećenici su je iznajmljivali mlinarima u zamjenu za dio ujma, a dio samljevenih žitarica ostajao je župi i biskupiji. Posljednji i najdugovječniji mlinar bio je Stipe Zovko iz Bočina, koji je u njoj radio od tridesetih godina prošlog stoljeća sve do kraja šezdesetih, kada je mlinica prestala s radom.

Okruženje mlinice, koje je godinama bilo prekriveno korovom i smećem, sada izgleda uredno i vraća uspomene na vremena kada su kotači ove mlinice pokretani snagom vode. Mlinica, iako i dalje nosi tragove vremena, sada stoji kao podsjetnik na značaj koji su ove građevine imale za svakodnevni život mještana Bijelog Polja.

Fotografija jasno pokazuje očišćeno korito potoka, dok kameni zidovi mlinice oživljavaju duh prošlih vremena. Novo postavljeni crveni krov skladno se uklapa u okoliš i dodatno ističe arhitektonsku ljepotu mlinice.

Mještani se nadaju da je ovo tek početak šire inicijative koja bi mogla uključiti daljnju obnovu mlinica i uređenje okoliša. Župna mlinica sa svojim strateškim položajem mogla bi postati simbol Bijelog Polja i dokaz kako se kulturna baština može očuvati uz malo truda i zajedničkog rada.