Novi žanr u kinematografiji: Kvislinški filmovi

Velika bi se frka u Norveškoj podigla da neki tamošnji redatelj odluči snimiti film o Vidkunu Quislingu. Ne Quislingu kvislingu, već onom drugom, kakvom ga nikad nije prikazala angloamerička propaganda – osjećajnom, razboritom, rastrgnutom između ljubavi za svoj narod i osjećaja divljenja prema novom uređenju koje će donijeti mir i stabilnost na skandinavski poluotok.

Nisu Norvežani snimili takav film ni do ljeta 2011. kada je Anders Breivik poharao otok Utoja, a kamoli poslije toga. Oni se puno više ponose istraživačima polarnih krajeva Nansenu i Amundsenu, „Norom“ Henrika Ibsena ili norveškim porijeklom britanskog pisca Roalda Dahla.

Na Balkanu, onom zapadnom specifično, rijetko tko zna za braću Seljan - istraživače Afrike i Južne Amerike, dubrovačkom kapetanu Nikoli Primorcu, prvom čovjeku koji je u čamcu prejedrio Atlantik (i to dva puta), zadnji film o Nikoli Tesli je snimljen dok je Orson Welles još bio živ. Životi Ruđera Boškovića, Fausta Vrančića, Milutina Milankovića, Mihaila Petrovića su još daleko od nekakve ekranizacije, dok je Mileva Marić poznata samo kao supruga Alberta Einsteina.

Ne, ovdje su popularne teme iz ratne povijesti. Nastavljaju je isti oni koji su za vrijeme Jugoslavije snimali trake i trake partizanskih filmova, pisali scenarije o neustrašivim partizanima u borbi protiv daleko jačeg neprijatelja među kojim bi se uvijek našao netko tko bi prepoznao vrijednosti partizanske borbe.

Umijeće snimanja takvih filmova od 90-ih više nije na cijeni, pa su ti umjetnici samo obrnuli uloge svojih junaka, te su drugovi komandanti postali gospoda đenerali ili krilnici.

Jedan takav spektakl će se ubrzo ukazati publici u Srbiji, a nosi ime „Ravna Gora“. Prema riječima redatelja Radoša Bajića, nekadašnjeg glumca u Partizanskoj eskadrili i Vrhovima Zelengore, „Ravna Gora“ će pokazati istinu o Draži Mihailoviću i „narodnooslobodilačkoj“ borbi četnika u II. svjetskom ratu, ali i o njihovom „bratoubilačkom“ ratu s partizanima.

Vrlo sličan lajtmotiv je već viđen u „Dugoj mračnoj noći“ prokušanog partizanskog redatelja Antuna Vrdoljaka koji je sukob partizana i ustaša uklopio u ratnu priču o dvojici prijatelja.

Pokušavanje da se bratsko-prijateljskim pričama partizana i ustaša/četnika opravda kolaboracionizam u II. svjetskom ratu je dosad bilo prilično uspješno, iako dosad niti jedan film nije prikazao priču o prijateljima/braći koji su bili članovi ustaša i četnika, ili barem belogardejaca ili balista. Uvijek su tu na neki način uključeni partizani, valjda zato što u autorima novih ratnih filmova još uvijek tinja žar narodnooslobodilačke borbe.

Jedini „film“ koji je na uspješan način prikazao uzaludnost bratoubilačke borbe u II. svjetskom ratu je „Nebo iznad Frankfurta“ čiji vam trailer donosimo.