Njemački pedijatri upozoravaju: Djeca se utapaju tiho
Utapanje nije dramatično, kao što misli većina ljudi. Laici smatraju da utapanje izgleda kao u filmovima, no istina je potpuno drugačija: djeca se često utope u tišini, kaže pedijatar Ulf Buehligen iz sveučilišne bolnice u Leipzigu.
Ona potonu brzo i šutke jer paralizirana od šoka ne stignu dozvati u pomoć, objašnjava.
Kad se dijete utapa, ono čini sve što može da bi došlo do zraka. S mukom pokušava održati nos i usta iznad površine vode, a ruke su ispružene najčešće u vodi i nisu u zraku, jer na taj način tijelo pokušava održati iznad površine vode.
Ističe da najveća opasnost nije dubina vode nego njezina dostupnost, javlja Hina.
Smrtonosne mogu biti, uz klasične opasnosti poput mora, jezera i bazena, i bare, zdenci te spremnici za vodu, čak i kade, dodaje Buehlingen.
I premda se to roditeljima, bakama i djedovima neće svidjeti, ugledni pedijatar iz profesionalnog iskustva kaže da se djeca najčešće utope u njihovoj prisutnosti "zbog manjka ili potpunog nedostatka pozornosti".
Uzroci nesreća leže u tome što djeca često precijene svoje sposobnosti ili su nepromišljena i nesvjesna potencijalnih opasnosti. Dijete se može utopiti u manje od jedne minute.
Pedijatri kažu da je utapanje vodeći uzrok smrt djece između prve i četvrte godine života te drugi najčešći uzrok smrti djece između prve i četrnaeste godine (odmah nakon prometnih nesreća).
Ne treba zaboraviti ni da za 69 posto djece roditelji ne očekuju da plivaju, a ipak ih zateknu u vodi.
Dr. Buehlingen podsjeća da su djeca koja se igraju u vodi glasna te roditeljima, bakama, djedocime ili dadiljama savjetuje da, čim utihnu, provjere što se događa.
