Međugorje nakon 32 godine: Osvrt na manje poznate događaje

U svjetlu ponavljajućih žustrih polemika oko fenomena “Međugorje” prenosimo sažetak teksta autora Gorana Pandže, objavljenoga 2011. godine i ponovno prenesenoga ovih dana. Cijeli tekst možete pročitati na portalu Znanost.com.

Sve je počelo 24. 6. 1981. godine, kada su dvije djevojke, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević, prema vlastitoj priči, prilikom potrage za ovcom na brdu Crnica pokraj Međugorja, poznatijem kao „Podbrdo“, navodno doživjele ukazanje Djevice Marije. U nadolazećim danima je ukupno šestero djece tvrdilo da imaju svakodnevna ukazanja, a još dvoje kako čuju Gospin glas.

"Gospino" predomišljanje

Iako su djeca prvobitno tvrdila da je posljednje ukazanje Gospa najavila za 3. 7. 1981., iz nikada utvrđenih razloga navodna Gospa se predomislila, te ukazanja traju do dana današnjeg i nastavljaju se „na neodređeno“. Vicka Ivanković tvrdi da doživljava svakodnevna ukazanja, Mirjana Dragičević svakog „drugog“ u mjesecu, Marija Pavlović svakog 25-og, Ivan Dragičević svakoga dana, Ivanka Ivanković jednom godišnje, te Jakov Čolo jednom godišnje, za Božić.

Šestero „vidjelaca“ su do sada ukupno zabilježili preko 40.000 „ukazanja“, što međugorski fenomen čini uvjerljivo prvim u svijetu po brojnosti, u odnosu na slične kršćanske fenomene svijetu (najpoznatiji: Lourdes – 18 ukazanja, Fatima – 6).

Michael Davies, autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, smatra da je razlog za ovako dug kontinuitet održavanja priče o ukazanjima, težnja „vidjelaca“ i njihovih duhovnih mentora da se osigura priljev hodočasnika – turista, koji Međugorju, osobito „vidiocima“, donose višemilijunske profite svake godine.

Lažni iskazi

Priča o Gospinim ukazanjima u Međugorju, od početka je građena na kontradikcijama i lažima. Dvije djevojčice, Mirjana i Ivanka, prve navodne „vidjelice“, su pod zakletvom mostarsko-duvanjskom biskupu Žaniću priznale (izvor: Izjava o Međugorju – Biskup Žanić 1990. godine, paragraf 5), da u noći prvog ukazanja nisu tražile ovcu, već se sakrivale od roditelja kako bi zapalile cigaretu. Očigledno se, po uzoru na legendu o djeci-pastirima iz portugalske Fatime, koji su (prema crkvenom stavu) 1917. godine viđali Djevicu Mariju, izmislila i do danas održala priča o potrazi za ovcom, jer pravi povod šetnji ne zvuči dovoljno kršćanski.

Kako je Vicka "hvatala Isusa"

Tzv. „vidioci“ su tvrdili da tijekom ekstaze, prilikom ukazanja Djevice Marije, ne vide i ne čuju ništa oko sebe. Fra Janko Bubalo je 1983. uradio intervju sa jednom od „vidjelica“, Vickom Ivanković, u kojem ona kaže:

„Vidimo Djevicu Mariju, ali ne vidimo i ne osjećamo ništa drugo… Čim počnemo moliti, zid nestaje, sve nestaje.“

Jednu takvu ekstazu / viziju je 14. 1. 1985. godine snimio kanadski parapsiholog i tadašnji profesor na teološkom fakultetu u Montrealu, Louis Bélanger.

Navodnom ukazanju je prisustvovao i mladi Francuz Jean Louis Martin, koji je tijekom višemjesečnog boravka u Međugorju počeo sumnjati u iskaze „vidjelaca“ i njihovih duhovnih vođa, lokalnih fratara, stoga je odlučio sam testirati vjerodostojnost „ukazanja“.

U jednom trenutku je učinio nagli pokret rukom prema očima Vicke Ivanković, kako bi provjerio je li djeca stvarno ne vide ništa oko sebe. Na zaprepaštenje prisutnih, Vicka je reagirala.

Petnaestak minuta kasnije u prostoriju se vraćaju Vicka i jedan od duhovnih vođa „vidioca“, fra Ivica Vego, pokušavajući uvjeriti profesora Bélangera da Vicka nije vidjela nikoga u prostoriji, već da je reagirala zato što joj se u jednom trenutku učinilo (baš kada je Jean Louis mahnuo rukom) da će mali Isus ispasti iz ruku Djevice Marije, te ga je ona, navodno, krenula uhvatiti.

Profesionalni „vidioci“ i šarlatanski biznis

Već su tri crkvene komisije odbacile međugorski fenomen kao fabrikaciju (izmišljotinu), a isti ishod se očekuje i od četvrte, nedavno formirane, s ciljem ponovnog ispitivanja „vidjelaca“. Brojni su razlozi za negativan vatikanski stav spram Međugorja, od kojih je samo mali dio naveden u ovom tekstu. Jedan od osnovnih razloga, pored svih kontradikcija i laži izgovorenih od „vidioca“, je taj, da se nitko od njih nije posvetio crkvenom životu, vjeri, već su navodne kontakte sa Gospom dobro unovčili postavši profesionalni „vidioci“. Dodatni razlog za apsolutno nepovjerenje spram „vidioca“ od strane Vatikana je i taj, da su tijekom zadnjih 30 godina njihovi duhovni vodiči, lokalni franjevci, svi kažnjeni, ili suspendirani, zbog kršenja nekog od crkvenih zakona.

Sami „vidioci“, uprkos činjenici da osim „viđanja Gospe“ većinom nisu zaposleni, postali su imućni građani u posjedu raskošnih nekretnina i bogatih bankovnih računa, dok se Međugorje iz nerazvijene provincije pretvorilo u svjetsku turističku destinaciju. Tipičan je primjer Ivana Dragičevića , koji uspostavlja novi pojam religijskog nepotizma. Dok po svijetu prenosi „Gospine poruke“, njegova žena, bivša Miss Massachusetts, Loreen Murphy, rukovodi turističkom agencijom za hodočasnike u Međugorje.

U pismu napisanom Fr. Hugh Thwaitesu 17. 8. 1987. godine, biskup Pavao Žanić navodi da su „ukazanja“ u Međugorju plod izmišljotine, prevare i neposlušnosti spram Crkve, te da je osnovni motiv svega – novac, ono što inspirira „vidioce“.

Ma koliko financijska injekcija, od strane oko milijun hodočasnika godišnje, bila pozitivna stvar za Međugorje i Bosnu i Hercegovinu uopće, zarađivati na mukama bolesnih, kojima se obećava ozdravljenje u Međugorju (navodno oko 400 natprirodnih lijekova postoji u Međugorju – niti jedan nije dokazan), ne samo da je pogrešno, već bi trebalo biti i zakonski kažnjivo. Autor knjige „Međugorje – The Definitive History“, Michael Davies, navodi primjer djevojke kojoj su doktori 1983. godine dijagnosticirali rak i preporučili operaciju – uklanjanje dojke. Djevojka je konzultirala „vidioce“, te su je oni savjetovali da nema potrebe za operaciju. Umrla je u velikim bolovima iste godine.

Moguće da neki vjernici – katolici, atak na međugorski „fenomen“ smatraju blasfemijom. Međutim, teško je zamisliti goru blasfemiju i izrugivanje samoj (kršćanskoj) religiji, od pripisivanja preko 40.000 besmislenih poruka, putem kojih se prijeti biskupu, izdaju graditeljske dozvole, rješavaju lokalne svađe i izvlači financijska korist, simbolu religije, Djevici Mariji.