Kada Mostar drži stražu

Osjećaj istovremene smirenosti i uzburkanosti koji obuzima čovjeka kada se pred praznom dvoranom  na pozornici priprema za izvedbu teško se opisuje i s malo stvari može usporediti.

Jedna od tih stvari je i zvuk otvaranja velikih vrata trenutak prije nego što de kroz njega ući preko 600 velikih i malih srdašca. Sjedim iza kulisa, u glavi vrtim zahvale i slušam kako moji sugrađani zauzimaju mjesta u iščekivanju izvedbe svojih prijatelja, djece, rođaka, momaka i djevojaka. Osjećam kako se žamor širi  Kosačom i ubija njenu prazninu.

Dlanovi koji sada plješću svakom pojavljivanju na sceni vrijedni su još neizmišljenih riječi veličanja jer su prenijeli kovanice i novčanice od džepova do kasica s Andijevim imenom i okretali telefonski broj za Andijev osmijeh.

Oni koji se pod reflektorima znoje i pokazuju  plodove svoga truda zaslužuju doživotnu hvalu jer su poklonili svoje vrijeme i ljubav da pošalju Andiju ljepše dane.

Trideset mladih amatera skupilo je hrabrosti da izađe pred šest stotina pari očiju, učilo se strpljenju i  toleranciji na probama imajući u vidu samo jedan cilj. Taj cilj je ispunjen nakon izvrsne izvedbe pred  prepunom dvoranom u Kosači kada smo nakon pljeska dočekali Andija na pozornici i vidjeli radost u njegovim očima i u očima njegove mame Sanje.

Martina Mlinarević Sopta, udruga PLUS, HT ERONET i postava predstave POŠALJI DAN omogudili su Andiju ljepše odrastanje. Imali su ga u mislima, radili su za njega, zvali su za njega, prenosili mu ljubav.

Pozornica je zasjala Sanjinom zahvalnošću kada joj je uručen ček HT ERONETA u iznosu od 14 187,6 KM. Naša postava obuzeta je ponosom kada smo prebrojali novčiće i ustanovili da smo svojom predstavom poklonili Andiju 3 350 KM.

Mostar je grad svjetlosti, grad umjetnika i grad dobrih ljudi. Srčanost je svjetlucala već mjesecima  dok je trajala ova akcija i zabljesnula u nedjelju, kada je završena. Svjetlost je probijala iz očiju mojih  sugrađana, kreativnost iz izvedbe moje postave, a Andijev osmijeh nas je sve zasjenio na kraju. 

Ponovno me obuzeo osjećaj smirenosti i uzburkanosti na pozornici pred praznom dvoranom koja je  još uvijek odjekivala zagrijanim dlanovima. Smirena sam jer je cijeli Mostar ispunio svoj cilj, a  uzburkana jer je snaga ovog grada jača od svake elementarne nepogode. Mjesecima smo za Andija  svi bili zajedno, a tu smo večer svi bili jedno.

No, ono što ostaje iza svega ovoga nisu samo razbacani rekviziti i suze radosnice. Ostaje spoznaja da  je iza nas, mladih Mostara, čitav njegov puk i da nam drži stražu svaki put kad upregnemo svoje snage da pomognemo jednom od naših malenih. Hvala vam svima što ste nam pomogli poslati ljepše dane predivnom dječaku i što ste opravdali naše povjerenje u vas.

Jelena Božić
Redateljica predstave "Pošalji dan"