His Name Is Earl

Rijetko kad je moguće vidjeti Mostar iz perspektive stranog gosta koji ovdje odluči provesti svoj turistički boravak. Tek komentari na web stranicama poput Tripadvisor.com i sličnim mogu otkriti što strani gosti zaista misle kad se odreknu kurtoazije prema svojim domaćinima.

Derek Earl Baron je mladi Amerikanac koji posljednjih 12 godina putuje svijetom. Proputovao je dobar dio zemaljske kugle posjetivši 74 zemlje.

O svojim putovanjima piše i blog kojim opisuje svoje putešestvije. Ove godine se Earl našao i u Mostaru.

Što je Earl zabilježio u Mostaru, donosimo u punoj verziji:

Hodate li ulicom nekog grada i vidite hrvatske zastave kako vijore ispred vladinih zgrada, nogometni stadion na kojem igra hrvatski nogometni klub i hrvatsko sveučilište na glavnoj aveniji, što mislite u kojoj ste zemlji?

Naravno, odgovor bi očito bio: Hrvatska. Međutim, u situaciji koju ću opisati, vi bi ste imali pogrešan odgovor.

I tako počinje komplicirana priča o gradu Mostaru, malom gradu od 130 000 stanovnika u južnoj regiji Bosne i Hercegovine.

Novija povijest Mostara

Tijekom bosanskog rata od 1991. do 1995., Mostar je bio u potpunosti bio uključen u borbe, nalazeći se pod stalnim napadima. Međutim, ono što ljudi ne shvaćaju je da snage koje su napadale ovu regiju nisu iste kao i one koje su napadale nešto sjevernije Sarajevo. Dok je Sarajevo bilo okruženo i uništavano od srpske vojske, Mostar se nalazio pod napadima i Srba i Hrvata. Da, Hrvata.

A Hrvati su vrlo jako napadali grad, bombardirajući pretežno muslimanske dijelove grada u pokušaju da odgrizu nekoliko dijelova teritorija od južne Bosne i prikače ga Hrvatskoj. Ustvari, hrvatska vlada je čak ustanovila Hrvatsku republiku Herceg-Bosnu u mostarskoj regiji, na kojoj su odmah, silom, istjerali lokalne Bosance iz njihovih domova kako bi odvojili bosansko i hrvatsko stanovništvo. Nakon što je ova podjela načinjena, hrvatske snage su nastavile brutalno napadati Bosance.

Najpoznatiji simbol Mostara je Stari most, jedinstveni kameni most s jednim lukom koji prelazi rijeku Neretvu i koji je stoljećima služio kao glavna poveznica obala Starog grada. Tijekom bosanskog rata, ovaj most je uništen, srušivši se u vodu nakon dvodnevnog direktnog napada raketama. Međutim, suprotno popularnom vjerovanju (kao i pričama koje će vam reći svaki hrvatski turistički vodič koji vodi grupe po Mostaru), srušile su ga ustvari hrvatske snage, a ne srpska vojska.

Onda kada se ovaj incident dogodio, i kada je nestala posljednja slamka spasa za Mostar, grad se više nije mogao braniti na bilo koji način. Nedugo zatim, Hrvatska je odlučila ponuditi „dogovor“ lokalnoj bosanskoj vladi. Ponudili udruživanje s bosanskim snagama kako bi pomogli pri protjerivanju srpskih snaga s cijelog područja. Ali, i ovo nije obično „ali“, u zamjenu za vrlo potrebnu pomoć, grad Mostar je trebao neslužbeno predati velik dio svoje kontrole nad gradom hrvatskoj vladi.

I tako, ovo objašnjava zašto je nemoguće vjerovati kako je današnji Mostar ustvari dio Bosne, a ne dio Hrvatske.

Šetajući kroz današnji Mostar

Hodajući glavnom ulicom, Bulevarom hrvatskih branitelja, koji dijeli dva dijela grada, počinjete primjećivati razlike. Skrenete li s glavne ceste i krenete u bosanski dio grada, možete provesti neko vrijeme lutajući kroz lijepo obnovljeni Stari grad, predivno, srednjovjekovno susjedstvo koje čini samo mali dio grada.

Život je u ovim dijelovima jednostavan, s turizmom kao glavnim izvorom prihoda za većinu stanovnika.

Hodate li u drugom smjeru, uskoro ćete ući u hrvatski dio grada, znatno veću površinu prepunu stambenih zgrada s 10 i više katova, tržnim centrima i širokom avenijama, područje koje nudi mnogo moderniji osjećaj. To je još uvijek Bosna, ali se atmosfera znatno mijenja.

Na ovoj strani, hrvatskoj strani, sam primijetio velike hrvatske zastave kako vijore ispred zgrada bosanske vlade, sa samo mali bosanskim zastavama koje vijore sa strane. Ispravno ste pročitali. Hrvatske zastave vijore ispred zgrada bosanske vlade.

U ovom dijelu grada sam naišao na glavni nogometni stadion u gradu. Kako stvari stoje, lokalni bosanski tim je istjeran sa stadiona nakon rata, a hrvatska vlada ga je premjestila na usrani srednjoškolski stadion 5 kilometara sjeverno od grada. Razlog? Hrvatska vlada je željela koristiti stadion kao domaće igralište za jedan od njihovih najpopularnijih hrvatskih nogometnih klubova koji sada putuje iz Hrvatske u Mostar kako bi igrao svoje domaće utakmice. Možete zapravo vidjeti i ime hrvatskog tima odmah pored hrvatske zastave na zidu stadiona.

I onda tu je još i mostarsko sveučilište koje je ustvari hrvatsko sveučilište, mnogo modernije i poštovanije od lokalnog, oronulog bosanskog sveučilišta. Međutim, samo je Hrvatima dopušteno studiranje na hrvatskom sveučilištu, iako je locirano u Bosni. Razgovarao sam s nekolicinom Bosanaca koji su pokušali aplicirati, ali su njihove aplikacije odbijene, jer ne pričaju hrvatski jezik, jezik koji je 95 % isti kao bosanski.

Ludilo.

Ima još...

Uzmite mostarsku zračnu luku kao primjer. Potpuno funkcionalan aerodrom samo nekoliko milja južno od središta grada je trenutno zatvoren. I sve to ima veze s gradom Međugorjem, gradom gdje je nekoliko lokalnih tinejdžera tvrdilo kako je susrelo viziju Djevice Marije 1981. Normalno, grad je odmah postao vrlo popularno hodočasničko mjesto za katolike, koje svake godine prima stotine tisuća posjetitelja unatoč tome što grad danas izgleda kao vjerski Disneyland.

Razlog zašto je mostarski aerodrom zatvoren su tisuće posjetitelja Međugorja koji lete za Dubrovnik, grad na jugu Hrvatske. Onda uskoče na autobuse koje organiziraju i vode hrvatske tvrtke kako bi došli do mjesta hodočašća. Hrvatska vlada stvarno ne želi izgubiti sav prihod od ovih dolaznih letova i turističkih grupa, te ne dopuštaju gradu Mostaru otvaranje svog aerodroma. Ukoliko bi se on otvorio, svi ovi posjetitelji bi počeli letjeti za Mostar zato što je mnogo bliže Međugorju nego Dubrovnik.

Još jednom. Ludilo.

Nemojmo zaboraviti crkvu

Dok još pišem o ovome, mogao bih i spomenuti smiješno veliku crkvu koja se gradila dok sam bio u Mostaru. Gradi se na hrvatskoj strani (koja je uglavnom katolička). Ustvari se gradi na jednom od glavnih raskršća u gradu, odmah pored crte koja jasno dijeli grad na bosanska i hrvatska susjedstva. Izbor lokacije je nesumnjivo strateški, zato što se crkva nalazi točno preko puta Starog grada, koji je glavno središte muslimanskih Bosanaca u Mostaru. Zvonik ove crkve se može vidjeti miljama daleko, i strši iznad bilo koje, vjerske ili nevjerske, strukture na bosanskoj strani.

Tako imate hrvatsku crkvu koja dominira „skyline-om“ bosanskog grada.
Ova situacija kao da ne završava... sa svakim novim djelićem informacije koje saznam, moja zbunjenost eksponencijalno raste. Nitko ne čuje za ove stvari. A ja znam za desetke i desetke mjesta širom svijeta kojima se upravlja na sumnjive načine, načine koje vrlo malo ljudi otkrije ili shvati. Ali ovdje u Mostaru, imao sam priliku naučiti o jednom od takvih mjesta i ostao sam bez teksta i potpuno zapanjen.

Ustvari, ne znam što bih još rekao, tako da ću svoj tekst završiti ovdje.
Međutim, prije nego završim, mogao bih još spomenuti kako je trenutni gradonačelnik Mostara (sjetite se, pričamo o Bosni) član stranke Hrvatska demokratska zajednica. I ako mislite da je to malkice čudno, njegovi glavni suparnici na posljednjim izborima su bili iz političkih stranaka poput Hrvatske koalicije, Ujedinjenje hrvatske stranke prava, Hrvatske stranke prava, Hrvatske kršćanske demokratske unije, Hrvatske narodne unije i Hrvatske čiste stranke prava.

Točno, zaista fascinantna situacija.