Djeca robovi u 21. stoljeću?!?!

Teško je za zamisliti da u današnjem svijetu ljude, a posebice djecu, izrabljuju i prodaju kao robove.

Nakon svih mogućih deklaracija i povelja, ljudska svijest kao da nije evoluirala u cijelosti te neki još uvijek pronalaze načine kako najosjetljivijim članovovima našega društva – djeci- oduzeti njihova temeljna ljudska prava.

Prema najnovijim izvješću UNICEF-a, u Bangladešu čak 3,2 milijuna djece u dobi od četiri do 17 godina rade teške poslove u katastrofalnim uvjetima.

Oko pola milijuna djece radi 7 dana u tjednu, a čak 90% spava kod svog poslodavca. To je podatak koji direktno implicira kako se radi o neo-robovlasničkom sistemu.

Djeca rade u najgorim i najopasnijim poslovima kao što su radovi u tvornicama, kamenolomima i slično, a često bez ikakve fizičke zaštite, prenosi H-alter.

Supriya Awasthi, direktorica organizacije "Free the Slaves" koja se bori za iskorjenjivanje ropstva kaže kako u svijetu postoji 27 milijuna ljudi koji žive u ropstvu, a većina njih su Indijci.

Točno 60 godina nakon donošenja UN-ove deklaracije o ljudskim pravima čiji 4. članak zabranjuje trgovinu robljem, u svijetu postoji 27 milijuna robova što je najveći broj ikad u povijesti, kaže autor knjige “A Crime So Monstrous: Face to Face with Modern-Day Slavery”.

Današnja trgovina robljem više ne teži k posjedovanju osobe kao stvari. Sada trgovci žele ostvariti veliku zaradu koristeći ljudski život kao jednokratnu, potrošnu robu.

Benjamin Skinner, autor knjige o modernom ropstvu istraživao je ovaj fenomen četiri godine, prenose na index.hr.

Glumio je kupca u bordelima, razgovarao s ljudima osuđenima za “trafficking”, provodio brojna istraživanja, ali najgore iskustvo mu je bilo kad su mu u rumunjskom bordelu ponudili djevojku s Downovim sindromom u zamjenu za polovni automobil.

S druge strane na Haitiju su mu nudili nešto još jeftinije. Za samo 50 dolara mogao je dobiti 10-godišnju djevojčicu u trajno vlasništvo koja bi mu kuhala, čistila, prala i zadovoljavala njegove seksualne potrebe.

Benjamin kaže kako su se nekad crnci prodavali za mnogo veću svotu koja bi danas iznosila oko 40.000 dolara. On napominje kako je nekadašnje ropstvo bilo jednako užasno kao i ovo danas, ali prije je gospodar investirao u svoje robove dok su oni danas samo potrošna roba.

Najviše robova danas se prodaje u Indiji, Pakistanu, Nepalu i Butanu. S tim da ih u Indiji ima više nego u ostalim zemljama zajedno, kako tvrdi autor. Najviše djece robova ima na Haitiju, oko 300.000.

Kupnjom samo jednog roba daje se poticaj tržištu i činjenica je da ako kupite 300.000 djece robova na Haitiju, drugi dan će ih biti 600.000 jer će trgovci vidjeti da se “roba dobro prodaje”, kaže autor.

Novu Indiju većinom grade suvremeni robovi koji od zore do sumraka kalupe pune blatom i onda ih peku kako bi napravili cigle, a za taj naporan posao ne dobivaju novac nego samo vraćaju dugove.

U Indiji ih nazivaju zaduženim radnicima, a otplaćuju kredite ili predujmove koje su dali njima ili njihovim precima.

Izvođač radova im je pronašao posao, ali sada su oni doslovno njegovi taoci i dnevno moraju napraviti i po 1.000 cigli. Kako bi otplatili dug radi i suprug, pa čak i njihova petogodišnja kći, koja se izvještila u punjenju kalupa, prenose na javno.hr

Obitelj ističe da nisu dobili plaću još otkako su prije tri mjeseca došli u selo, a više i ne znaju koliko novca duguju. Papire koje im daju ne znaju pročitati, jer je većina radnika u selu nepismena.

Zapravo, kada malo bolje razmislimo, koliko se zadužujemo i koliko živimo iznad svojih mogućnosti; scenarij u kojemu naši unuci otplaćuju naše dugove, uopće se ne čini nemoguć, zar ne?

Ne zaboravimo ipak, kako su djeca naše blago, a blago se ne čuva u blatu nego u posebnim škrinjicama, zaštićeni i na sigurnom.D