Preskoči na sadržaj
bljesak-logo
search icon
sun icon
open-nav
Darvinizam

C.R.Darwin u priči u kojoj je ubio Boga

24.11.2011. u 09:16
text

U 19. je stoljeću završni udarac ljudskoj oholosti zadala pojava nove, kontroverzne znanstvene teorije koja je dovela do rušenja starog načina poimanja svijeta i čovjeka, pojava darvinizma.

Na današnji dan, 1859. objavljeno je revolucionarno djelo “Porijeklo vrsta”

Charles Robert Darwin svojom je teorijom izravno dirao u osjetljiva pitanja života i čovjeka što se nekim kontroverznim krugovima nije svidjelo. Iako je izazvao duhovni šok u većini zapadnih društava ipak je postao pokretna snaga prirodnih znanosti te važna sastavnica u mijenjaju ljudskog mentaliteta.

U središtu Darwinove teorije kao osnovna pokretačka sila našla se prirodna selekcija, takvim zaključkom mnogi su ga osudili kao čovjeka koji je ubio Boga. Velik je broj ljudi teoriju prihvatilo, ali do kraja svoga života i samoga stoljeća imao je i dosta protivnika u koje su spadali i vrsni biolozi i geolozi toga doba. Naknadnim izdanjima pokušavao je objasniti svoje stavove, no neke su stvari i njemu ostale nepoznate i nerazumljive.

Darvinizam je bio društveni fenomen koji je uzdrmao kreacionističke temelje.

teorija evolucije kao takva kaže da svijet nije stalan, teorija zajedničkog podrijetla kaže da je svaka skupina organizama potekla od zajedničkog pretka, teorija o neprekidnom povećanju broja vrsta koja objašnjava postanak organske raznolikosti, teorija gradualizma: evolucija putem postupne promjene popuplacije, a ne skokovito, teorija prirodnog odabira.

Prema Darwinu čovjek na Zemlji predstavlja samo jednu od mnogobrojnih vrsta, on je plod prirodnih procesa evolucije. Uskoro Darwinova teorija postaje predmet proučavanja društvenih i humanističkih znanosti, a uglavnom se razmatra s filozofskog stajališta. Nakon 1859. godine sukob oko teorije evolucije temeljio se na ideologiziranim oblicima vjerovanja.

Pojam darvinizam prvi je upotrijebio materijalist Thomas H. Huxley 1860. godine, a darvinizam se od tada do danas razvio kao višeznačan pojam te ga tako treba i promatrati.

Glavne značajke darvinizma:

Teorija evolucije kao takva kaže da svijet nije stalan, teorija zajedničkog podrijetla kaže da je svaka skupina organizama potekla od zajedničkog pretka, teorija o neprekidnom povećanju broja vrsta koja objašnjava postanak organske raznolikosti, teorija gradualizma: evolucija putem postupne promjene popuplacije, a ne skokovito, teorija prirodnog odabira.

Teoriji su se izrazito suprostavljali konzervativni teisti koji su vezani uz ideologiju fiksizma, uz biblijski fundamentalizam te filozofiju esencijalizma i finalizma. Tradicionalni su kreacionisti s druge strane smatrali da nova teorija vodi do propasti morala, ljudskih vrednota pa i samog društvenog poretka. Bilo je i onih koji su smatrali da je evolucija nov način tumačenja Božjeg stvaranja – liberalni teisti.

 Problemi s darvinizmom započinju s njegovom ideologizacijom. Svi veliki društveni pokreti bili su podložni ideologizaciji pa tako i sam darvinizam. Ideologija je služila kao oblik moći nad ljudima, a kroz društvene pokrete unosila je norme i širila svoj svjetonazor.

Darvinizam je poslužio socijalističkoj, komunističkoj, rasističkoj, ateističkoj, nacističkoj, fašističkoj i mnogim drugim ideologijama.

Darvinizam je za tako malu zajednicu predstavljao duhovni šok, a tumačen je kao odbacivanje tradicije stoga je bio branjen i odbacivan