Cipar: Antičko mjesto ljubavi i rata

Dolaskom na Ciparsko tlo sve oko vas još uvijek uzvkuje imena Grčkih bogova. Hermes na aerodromu, Apolon na turističkim prospektima, Dionis na bocama vina, Afrodita na svakom koraku…

Ako je Cipar otok Afrodite, onda je ovo domovina, ne samo ljubavi, već i ljepote. I baš tako, boje postaju izražajnije, obrisi jasniji, kao da ste u nekoj drugoj stvarnosti, kao da ste uronjeni u pojačana osjetila. Vrućina možda doprinosi osjećaju nestvarnosti, no nakon nekoliko trenutaka jasno vam je kako više niste u Europi.

Možda politički dolaskom na tlo EU Cipra, no, zemljopisno zasigurno ne. Oko vas su plantaže banana, čudnovate palme s tankim dugim listovima koji se povijaju, kaktusi s ogromnim plodovima, izmaglice i vlaga Bliskog istoka, vrućina koja ulazi u svaku stanicu vašeg tijela, ali opet neki blagi i ugodni vjetar svakog trena donosi mirise orjenta.

Vozeći se od Pafosa, grada s modernom zračnom lukom i nebrojenim turistima, dah će vam oduzeti krajolici u koje su se uklesale antički gradovi, nalazišta, arheološki raj. Pafos je nekad bio najbogatiji grad sredozemlja. Upravo taj stari Pafos je bio glavni grad Cipra u helenističkom i rimskom razdoblju, o čemu svjedoče brojni spomenici zbog kojih je Pafos upisan na popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.

Stari Pafos (Π?φος παλαι?, Paleopaphos) smatra se mitološkim mjestom rođenja Afrodite. Zbog toga je u antici Afroditin kult postao najvažniji na otoku, a sam grad Pafos je snažno vezan uz njega. Samo ime grad je dobio po sinu Pigmaliona, mitskog kipara čiju je skulpturu prelijepe djevojke od slonovače oživjela Afrodita, a s kojom je Pigmalion naposlijetku imao sina Pafosa. U gradu se, osim mikenskog Afroditinog hrama u Starom Pafosu, nalaze i tzv. Grobnice kraljeva (nekropola iz 4. stoljeća stare ere) sjeverozapadno od grada, gdje su pokapani starogrčki aristokrati. Iz helenističkog i rimskog razdoblja sačuvani su ostaci kazališta, vila od 3.-5. st. (Dionisova, Orfejeva i Aionova), i rimske guvernerove palače čiji su raskošni mozaici toliko izražajni, da ih je potrebno, s dužnim poštovanjem, promatrati satima i otkrivati uvijek nove detalje.

Rođenje božice

Afrodita je rođena usljed velike nebeske drame koja se odvijala između Urana i njegovog sina Kronosa, koji je svoga oca kastrirao, odsjekavši mu genitalije koje su pale u more. Iz Uranova sjemena i Posejdonove morske pjene, ispred obala Cipra do kojih je doplovila u školjci, rođena je Afrodita, najljepša među jednakima, čiju ljepotu u sva vremena, ni jedna božica, niti smrtnica nije uspjela dosegnuti.

I zbilja, sama priroda je u području mjesta rođenja Afrodite najveći hram posvećen ljepoti. Čim usječene stijene postanu blještavo bijele a u daljini se crta mora i neba počne razdvajati u dvadeset sedam nijansi plave, postaje vam jasno kako se nešto mistično zbilja moglo dogoditi ovdje.

I ne samo u prošlosti, jer kao da je vrijeme stalo, kao da se sve to svakoga dana iznova događa. Zastanete li na uzvisini iznad najpoznatije plaže Cipra nećete moći disati normalno. Osjetit ćete sladunjavu bol pri svakom udahu. Poput one boli koju ste osjećali kad ste se prvi put zaljubili, kad ste prvi put pomiješali suze i strast u istoj čaši. Ne zbog vjetra ili soli čij postotak u zraku postaje jasan od slanih usana, do sitnog osjećaja iskrica na koži.

Ne zbog vrućine, ne zbog sunca… isključivo zbog ljepote prizora i neke čudnovate, magične atmosfere koja se povija poput zastave okupane strašću blješteće bijelih stijena, tamnozelenog raslinja, svih nijansi plave koje izviru iz tirkiza a završavaju u najdubljim nijansama modre. Neće vas zbuniti ni čudni natpisi s upozorenjem kako trebate voziti na lijevoj strani, turisti koji poput hodočasnika hrle u zagrljaj mitu i željama. Ljudi koji još uvijek vjeruju u moć Afrodite čvrsto vjeruju kako će posjetom, plivanjem, pronalaskom traga, ostavljanjem tragova, zbilja dozvati naklonost Ciparske vladarice ljubavi.

Na samom ulazu na plažu do koje se dolazi kroz tunel izgrađen za što lakši pristup, iz potpunog mraka zabljesnut će vas šarenilo trakica, poruka, komada nakita, odjeće zavezanih za dva drveta i nekoliko grmova. Poruke su to nesretnih, usamljenih, ostavljenih, neplodnih, onih koji žele sačuvati ili vratiti ljubav koju su izgubili. A more tu divlja. Valovi su snažni, pjene poput Poseidonovih konja i upozoravaju kako su sile prirode ovdje jače od čovjeka. Nekoliko stijena strši i trpi udare valova koji ulijevaju strahopoštovanje. Rijetki se odvaže zaplivati i pokušati tri puta oplivati slavnu Petra tu Romiu (slobodni prijevod Stijena Grka (Rimljana)

Negdje između ogromnih stijena smještene su dvije male stijene za koje legenda kaže kako su prve suze koje je Afrodita ispustila. Zaroniti između njih u noći punog mjeseca znači doseći vječitu ljubav. No, plivati ovdje i po danu, čini se pravom avanturom. otvoreni mediteran okrenut ka Bliskom istoku niti u najtoplije dane ne mijenja svoju poprilično osvježavajuću temperaturu, koja stvara efekt šoka zbog temperaturalne razlike zraka i vode.

A valovi i vjetar ovdje izgledaju potpuno isto kao na Botichelijevoj slavnoj slici Rađanje Venere (Venera je rimski naziv za Afroditu) Mnogi na ovom mjestu potraže kamen u obliku srca, jer još jedna legenda kaže kako ćete, ako taj kamen stavite ispod jastuka, sanjati osobu koja će zauzeti mjesto u vašem srcu zauvijek.

U okruženju Afroditina rodnog mjesta, sve odiše antikom. Priroda i vjetar šapuću priče o gradovima, palačama, hramovima i civilizaciji koja je nekad bujala ovdje. Između ostalih arheoloških nalazišta, posebno mjesto zauzima grad Kourion s Monumentalnim amfiteatrom, ostacima palača i drugim arheološkim draguljima.

Tri kilometra od grada je svetište Apolona Hylatesa, mjesto nevjerojatnog sklada arhitekture i prirode s ostacima hrama izvedenog u posebnom Ciparsko-Korintskom stilu i ostacima terma s mozaicima i jasno vidljivim sustavom zagrijavanja vode. Na ovom mjestu ljudi su se prije 6000 godina molili bogu zaštitniku šuma, kojeg su kasnije poistovjetili s Apolonom. Između Kouriona i svetišta Apolona smješten je pentatlonski stadion dug oko 400 m Ovaj stadion je bez problema primao 7000 gledatelja koji su gledali starogrčke sportske discipline.

Ovaj veličanstveni grad, vjeruje se, bio je uništen u 4. stoljeću kad je serija od pet jakih potresa pogodila grad u razdoblju od 80 godina, a to je, neizbježno, dovelo do propasti grada. Rimski Nymphaeum u blizini Kouriona je jedan od najvećih i najimpresivnijih spomenika te vrste na Mediteranu. Posvećen je Nimfama zaštitnicama vode. Sastojao se od ogromnog središnjeg zdanja izgrađenog od velikih isklesanih vapnenačkih blokova. Građen je u 1. stoljeću poslije Krista, a preuređen je nekoliko puta kasnije.

Burna prošlost ne jenjava

Otkako se za njega zna, Cipar ima vrlo značajan strateški položaj na istočnom Sredozemlju. Rimljanima je bio neizmjerno važan te je pod njihovu vlast došao 58. pr. n. e. Prije toga Cipar je imao dramatičnu prošlost, pa mu dolazak Rimljana nije predstavljao veliku promjenu. Njime su vladali Feničani, Grci, Asirci, Perzijanci i Egipćani. U srednjem vijeku njime su vladali križari, Franci i Mlečani, a nakon njih Osmanlije. Godine 1914. Britanci su pripojili otok i njime vladali sve do njegove nezavisnosti 1960.

Danas, kad stojimo na vjetru Cipra i razmišljamo o njegovoj povijesti, shvaćamo kako i zašto je turizam jedan od glavnih izvora prihoda, no, u antičkim danima Cipar je imao ogromna prirodna bogatstva koja su Rimljani eksploatirali da bi napunili svoje riznice. Bakar je na Cipru rano otkriven. Procjenjuje se da je do kraja rimskog perioda izvađeno 250 000 tona bakra. Pored toga, zbog proizvodnje bakra (da bi ga se moglo taliti) posječen je dobar dio velike guste šume. Do vremena kad je apostol Pavao došao na otok, Cipar je ostao bez mnogih šuma.

Rimljani i helenizam

Pax Romana, mir koji su Rimljani nametnuli ondašnjem svijetu, bio je poticaj razvoju rudarstva i proizvodnje na Cipru, što je dovelo do procvata trgovine. Dodatnu zaradu donosile su rimske legije smještene na otoku i hodočasnici koji su dolazili da bi štovali božicu zaštitnicu ovog otoka - donositeljicu ljubavi i ljepote, magičnu Afroditu. To je dovelo do izgradnje novih puteva, luka i raskošnih javnih građevina. Grčki je ostao službeni jezik, slobodno se može reći, njegov arhaični oblik zadržao se jedino na ovom otoku.

Kult Afrodite, Apolona, Zeusa i, naravno, rimskog cara bio je vrlo rasprostranjen. Ljudi su živjeli u blagostanju te imali bogat društveni i kulturni život. Sve ovo govore nam arheološki ostaci i putopisi drevnih pisaca koji nisu štedjeli na epitetima dok su opisivali mistični otok.

Od Kuriona cesta ide na zapad kroz vinogradarsku regiju, postepeno se uspinje, a onda se, posve neočekivano, naglo spušta prema šljunčanim obalama vijugajući uz litice. Prema grčkoj mitologiji, točno je na tom mjestu božica Afrodita izašla na otok nakon što se rodila u moru.

Lemessos a ne Limassol (Međunarodno ime Limassol, otočani ignoriraju te inzistiraju da se i latiničnim pismom grad zove Lemessos po grčkom izvorniku)

Mnogi će reći kako je Lemessos,u suvremeno doba najljepši grad otoka. Svojim položajem, beskrajnim avenijama koje se prostiru uz obalu, drvoredima visokih palmi, šetalištima i plažama koje ne prestaju niti jednog trenutka mijenjati sadržaje i oblike, ovaj drugi po veličini grad na Cipru podsjeća na Miami ili Honolulu, a ujedno je jedna od najprometnijih i najvećih luka sredozemlja.

Zona hotela s pet zvjezdica i turističkih resorta nalazi se tik uz drevne iskopine. Lemessos je sagrađen između antičkih gradova Amathusa i Kouriona kojeg smo obišli. U samom gradu, u neposrednoj blizini novoizgrađene marine i šetališta, izdiže se najveći povijesni ponos Lemessosa - značajna bizantijska utvrda (za vrijeme Bizanta, grad se zvao Neapolis - novi grad). 1191. godine se, na daleko poznati engleski kralj Rikard lavljeg srca iskrcao kod Lemessosa putujući u križarski rat. Tu ga je, kao po nekoj usudbi, zahvatila oluja. Rikard kao Rikard, odmah je napao bizantskog guvernera Isaka Komnena i zauzeo otok koji od tad postaje Engleski. Rikard je razorio grad Amathus i stanovnike preselio u Lemessos. Oduševljen prirodnim ljepotama odlučio je proslaviti svoje vjenčanje s Berengarie od Navarre.

Lemessos je u kasnijem razdoblju bio glavna baza križarima na putu u Svetu zemlju. 1228. se tamo iskrcao car Svetog rimskog carstva Fridrik II koji je, kao i svi prethodnici, odmah napao Cipar. 1424. i 1426. su Cipar napali Mameluci, ratni zarobljenici bijelci, uglavnom turskog i kavkaskog porijekla iz Egipta. Razorili su Lemessos. Dolaskom 1489. godine Cipar kupuju, a ne osvajaju, nitko drugi nego nama odlično poznati Mlečani. No, to što su novcem kupili otok, nije ih spriječilo da se jednako vandalski ophode prema zatečenome. I oni su razorili tvrđavu u Lemessosu jer ju nisu smatrali značajnom.

1570. su Cipar napali, ponovno nama poznati - Turci. Lemessos se predao nakon kratke borbe. Nakon toga se u grad doseljava mnogo Turaka te u njemu nastaju grčke i turske četvrti. Početkom 19. st. jača grčki kulturni identitet i borba za nacionalnu samostalnost. 1819. u Lemessosu je otvorena prva grčka škola.
1878. na Cipar se vraćaju Rikardovi praunuci Englezi, ali ovaj put puno uglađeniji i manje razornički nastrojeni.

Engleski guverner Lemessosa, imenom Warren, za razliku od svih prethodnih vladara, radi na obnovi i modernizaciji grada. Početkom 20. st. se otvaraju hoteli i jače razvija turizam. Nakon 2. svj. rata se u sklopu nezavisnog Cipra razvija moderna luka. Grad se nalazi uz granicu britanske vojne baze.

Tu ćete, vozeći se lijevom stranom u pravcu poznate kilometarske plaže Ladies mile, vidjeti nekoliko natpisa koji vas upozoravaju kako se nalazite u području britanskih radara. Jugozapadno od grada nalazi se slano jezero Aliki. Klima je sredozemna s vrlo malom količinom padalina (ljeti gotovo uopće nema padalina).

Povoljna klima i utjecaj miješanja tropske i sredozemne klime doprinjeo je razvoju vinogradarstva. Već na izlazu iz grada, uputivši se u smijeru Lefkosije (Ponovno, otočani ne prihvaćaju međunarodni naziv Nikozija, već inzistiraju na starogrčkom imenu Lefkosia, u slobodnom prijevodu - bijeli grad) ili čak u pravcu Larnake, izmjenjivat će se vinogradi s voćnjacima i luksuznim vilama za iznajmljivanje. Kuće su u okolici nešto poput stilskog sataraša.

U jednom trenu vidite mediteransku vilu s dorskim stubovima i grčkim timpanom, s palmama i ukrasnim kaktusima u vrtu, a odmah pored nje je kuća s oštrim kutovima krovova kakove bi ste očekivali u alpama ili kanadskim ledenim šumama. Nekretnine su tu, jedan od najunosnijih poslova. Rijeke Engleza i Rusa hrle kupiti ili na više mjeseci iznajmiti vile s bazenom ili pogledom na more… Dok se vozite krajolicima koji neprestano nude nova iznenađenja, razmišljate o Nikoziji, jedinom podijeljenom glavnom gradu na svijetu.

Podijeljenom u punom smislu, ne u našem mostarskom mentalno - političkom smislu, već s bodljikavim žicama, zelenom linijom razgraničenja, ničijom zemljom, UN trupama s plavim šljemovima, naoružanim graničnim utvrdama, različitim jezicima i 40 godina neobnovljenim ruševinama.

Rana koja ne zarasta 40 godina

Mnogi su pisali putopise, bezbrojni novinari radili repostaže, svi su htjeli dočarati tu neobičnu atmosferu i podijeljenost Cipra. točno kroz sredinu grada protežu se zidine mletačke utvrde. Vrlo slične onima u Dubrovniku. S jedne strane je glavni grad republike Cipra, članice EU, zemlje gdje su Engleski i Grčki službeni jezici, gdje plaćate Eurima i vozite lijevom stranom.

Lefkosia je službeni naziv čak i u dokumentima, bez obzira što ćete na međunarodnim natjecanjima, poput onog kičastog Eurosonga, čuti pozdrave iz Nikozije. S druge strane je Turska republika sjeverni Cipar gdje se u biti plaća turskim novcem, govori turskim jezikom i gdje se bilo koji detalj zapadne civilizacije odavno zavio u velove orijenta, koji ponekad znaju biti samo bršljan i korov oko visokih gotičkih prozora.

Niti jedna država, uključujući BiH ne prizna ovu tvorevinu. Mjesto je to pustoši, neke čudne tuge koja vapi za ujedinjenjem i obnavljanjem, razorenih građevina, okrnje-nih katedrala pretvorenih u džamije i bezbroj djece koja trčkaraju slobodno bosonogi ulicama, ne razmišljajući gdje će studirati kad odrastu, tko će im priznati tu diplomu, gdje će raditi, kamo će putovati. Mjesto je to gdje dolaze vrlo rijetki hrabri turisti posjetiti u jednodnevnim izletima nekada zlatnu obalu Cipra. Ta sjeveroistočna obala je doista bila, prije 1974. godine mjesto najvećeg prestiža i okupljalište tadašnjeg jet seta. Nekada grad u koji bi ste samo poželjeli otići, susresti Sofiu Loren ili Elizabeth Tailor ili jednostavno zaroniti u kristalno more beskrajnih pješćanih plaža. Odsjesti u najboljim hotelima, jesti i piti najbolju hranu i vino mediterana i bliskoga istoka. Nije uzalud radnja slavnog Shakespeareovog Otella smještena u Famagustu. upravo u ovaj grad. Famagusta je nekada bio grad nad gradovima. Sakriven u pijesku (što mu ime znači u prijevodu), ali dovoljno vidljiv za elitu 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. Bio je to grad poput svjetskih metropola, no smješten na najljepšoj obali. Bio je to grad koji nikada nije spavao. Imao je sve - najljepše plaže, zabavu, kulturu, sport, arhitekturu, trgovine.

Samo u jednoj noći, sve to je nestalo a grad je okružila sablasna tišina, ljudi su pobjegli, ostavljajući nedovršeno jelo na stolu, neosušene kupaće kostime na balkonima i neispijene koktele. Grad je utonuo u bodljikavu žicu i korov. Ljudi su pobjegli, svi, baš svi. I Ciprani, i Englezi i turisti, pa čak i Ciprani turskog porijekla. Zbog simbola koji taj grad predstavlja za Grke i zbog bogatstva i poznatosti koju je imao, turska vojska odlučuje žicom ograditi četvrt Varosha. Tim činom uvjetuju njen povratak Grcima priznanjem sjevernog Cipra. Skoro 40 godina traju pregovori i isto toliko Varosha ostaje izvan dometa svima, osim turskim vojnicima koji su se stacionirali u dva hotela. Tišina, korov i gmizavci su Jet-set današnje Varoshe.

Novi raj

Podjelom Cipra grčki Ciprani izgubili su svoje najvrijednije turističko blago - Famagustu. Morali su hitno osmisliti novi centar elitnog turizma, a to sa zemljopisnim blagodatima otoka nije bilo uopće teško. Agia Napa (Ayia Napa) nalazi se na jugoistočnoj obali, u blizini rta Greko (Cape Greco). Za nepunih desetak godina Agia Napa je od ribarskog sela postala izuzetno posjećen turistički centar Cipra, s novim hotelima duž kilometarske obale, s nepreglednim bijelim pješčanim plažama koje u susretu s morem stvaraju tirkiz jednak onom na Maldivima, sportovima na vodi, najvećim europskim tematskim vodenim parkom.

Agia Napa je omiljeno ljetovalište i među ljubiteljima ronjenja. Agia Napa u novije vrijeme postaje i prijestolnica zabave mladih (plaža Nissi mjesto je gdje se “partija” noću i danju) s preko 150 barova i diskoteka. Neće vas iznenaditi ako čujete usporedbu „ciparska Ibica“. U Ayia Napi nalaze se Makronisos drevne grobnice, manastir Ayia Napa, Tornaritis-Pierides muzej morskog života.

Vraćajući se u unutrašnjost, promatrajući nevjerojatne izmjene u biljnom svijetu, obliku krajolika i zemlji koja svako malo mijenja boje, zapitat ćete se, kakav je život zimi. Postoji li zima uopće ovdje, dok vas vrući zrak udara kroz otvorene prozore automobila. U priobalju zima, zbilja, ni ne postoji. Postoji dugo ljeto koje traje od lipnja do kraja listopada i nešto kao blaga jesen nakon toga. No, u središtu otoka izdiže se vlastiti ciparski Olymp. Ne može ovo biti otok Bogova ako na njemu ne postoji još jedan Olimp. Visine približne hercegovačkoj Čvrsnici, od nekih 1952 metra nadmorske visine, Ciparski Olimp mjesto je zimskog turizma i tijekom zimskih mjeseci zbilja je prekriven snijegom. Iako na tropskom otoku, ovdje možete sasvim pristojno skijati. Veliki skijaški centar svake zime privlači otočane, ali i turiste.

Obnovljeni zavjet s prirodom

Ljubitelji prirode dolaze na otok gledati i osluškivati prirodu, u potrazi za kornjačama koje legu jaja na obali, u potrazi za neobičnim pticama poput ružičastih flamenga pa sve do nevjerojatno lijepog parka prirode s botaničkim vrtom kraj zapadnog gradića Polisa gdje se nalaze na daleko slavne Afroditine kupelji. Dok šetate, na izgled, nepreglednim botaničkim vrtom, naći ćete se ispred male špilje u kojoj je izvor koji se ulijeva u ovalni bazen.

Tu se božica, prema predaji, kupala prije susreta s voljenim Adonisom. Adonis je bio, njena najveća ljubav. Iako nam predaja kaže kako je Afrodita najviše ljubovala s Aresom, bogom rata, zaustavljajući sve ratove na svijetu dok vodi ljubav s njim, ipak je priča o Adonisu vječita inspiracija umjetnicima svih stoljeća. Promatrajući kristalno čistu vodu koja se u tamni bazen ulijeva iz nevidljivog izvora u stijeni, zastat ćete i pogledati ka uzvisini i brdu na kojem se nekada, po predaji, nalazila njena palača.

Priča o Adonisu

Nakon što se rodio, bio je toliko lijep da ga je Afrodita zatvorila u škrinju koju je ostavila Perzefoni na čuvanje. No, ona se također zaljubila u njega te ga je odbila vratiti. Zeus je riješio prepirku tako što je rekao: Neka Adonis provede četiri mjeseca s Afroditom, četiri s Perzefonom, a četiri sa samim sobom. Afrodita je Adonisa nagovorila da njoj posveti i posljednja četiri mjeseca. Silazila je k Adonisu na zemlju, pa se i iz ljubavi prema njemu počela zanimati za lov, što je Adonis jako volio. Čak mu je i pomagala u lovu.

Uvijek mu napominjala da ne lovi divlje zvijeri, govoreći da je dovoljno biti odvažan prema plašljivima. Adonisu je njegova muževnost branila slušati takve savjete. loveći divljeg Vepra, Adonis je bio smrtno ranjen. Je li Vepar bio Apollon, Artemida ili Ares izvori se još uvijek ne mogu dogovoriti, no svi se slažu kako je uzrok bila ljubomora.

Ljubomora je pokrenula ratove svih civilizacija, ona je kao tamna strana Afrodite temelj svake svađe parova, prijatelja, braće i sasvim slučajnih poznanika. Znajući to, Ciprani su ispričali priču o Adonisu i Afroditi, koja je progutala sav svoj ponos najljepše među najljepšima i plačući pala pred noge Zeusa kako bi ga molila da joj vrati njenog Adonisa. Zeus se sažalio nad njom, pa je naredio bogu podzemlja Hadu, neka u proljeće pusti Adonisa iz svog mračnog carstva na zemlju, tako da Adonis samo pola godine ostane u podzemnom carstvu, a pola godine provodi s Afroditom na zemlji. Priroda se tada raduje, oblači u zeleno i cvijeće, jer Adonis se vraća, a obuzima je tuga kada se u jesen vraća u carstvo sjena. Tako je objašnjen postanak godišnjih doba

Gastronomsko izobilje

Cipar je kiseo i sladak i ljut i slan i gorak. Ciparska hrana, koliko god površne turističke agencije pisale o sličnosti s Grčkom, je nešto sasvim drugo. Okusite li sheftalia (grčki: σεφταλι?) shvatit ćete bit tradicionalne Ciparske hrane. Iako izgleda poput predimenzioniranih čevapa, sheftelia je nešto sasvim drugo. To je vrsta jajolikih kobasica, bez kože, za koje se koristi košuljica masnoće, ili omentum što je, u biti, membrana koja okružuje želudac svinje ili janjeta. Ovo služi kao omotač sastojaka. Punjenje se sastoji od mljevene svinjetine ili janjetine sa sitno sjeckanim lukom i aromatičnim biljem.

Sheftalia se peče na žaru, po mogućnosti na drvenom ugljenu do zlatno smeđe boje i služe u predimenzioniranim porcijama. Sirevi Cipra, poput nadaleko poznatog Halumi sira ne sliče niti na jedan sir koji ste prije probali. Halumi je polumeki sir od ovčjeg ili kozjeg mlijeka uz vrlo mali dodatak kravljeg mlijeka. Pogodan je za pečenje e ne topi pri zagrijavanju i najčešće se služi sa žara. Posebnu aromu daje mu menta koja se dodaje prilikom pripreme jela, piše Vedrina.

Na Cipru se miješaju kuhinje istoka i zapada, tako da uopće neće biti čudno ako u ponudi restorana naiđete na klasični Engleski doručak s jajima, slaninom, pečenim grahom, tostom, maslacem, marmeladom i čajem po cijeni od svega 3 eura, dok ćete za zdjelicu jogurta s medom izdvojiti puno više.

Gledajući na zapad

Na zapadnoj obali Cipra nalazi se Coral bay. Plaža kojom dominira plava zastava simbolizirajući čistoću plaže odobrenu od EU. Podsjeća nas kako smo na braniku Europe, iako zemljopisno i klimom stojimo ispod plantaža banana i manga, iako sve oko nas odiše divljinom bliskog istoka, ovo je područje EU, ovo je područje Schengenskog viznog režima, područje gdje ćete kavu platiti 4 eura i biti sretni što ste dobro prošli, jer negdje drugdje bi koštala i preko 6.

Cipar je skup, a u isto vrijeme tako jeftin. Cipar je mjesto oprečnosti. Mjesto ljubavi i rata. Mjesto gdje svaki kamen doziva Afroditu da ponovno vodi ljubav s Aresom jer njegova vladavina ovim dijelom svijeta, počinje sve više narušavati sve ono što zovemo ljepotom, na čijem prijedstolju sjedi ljubav!