Car Konstantin u mitologiji istočne Hercegovine

Kad su arheolozi šezdesetih godina XX. stoljeća počeli istraživati lokalitet Crkvine u Cimu, ispod njiva i voćnjaka Jure Đurasovića, Andrije Zovke, Mahe Hadžiomerovića, Karla Džidića i Zibe Grčić su se ukazale zidine nekadašnje bazilike.

Voditelji istraživanja Petar Leko i Tomislav Anđelić su ustanovili što se tu nalazi: brojni detalji i kameni ulomci su otkrili da se tu radi o ranokršćanskoj bazilici čije je postojanje dokazalo i kako je prostor Mostara bio naseljen daleko prije njegovog formalnog nastanka.

Pri rješavanju enigme datiranja bazilike pomogle su kovanice pronađene na lokalitetu: rimski novčići s likovima careva Aurelijana, Konstantina i Licinija su datum izgradnje smještali u razdoblje između 4. i 6. stoljeća, s obzirom da su korišteni za vrijeme njihove vladavine, ali i par stoljeća potom. Treba spomenuti kako je pronađena i srednjovjekovna kovanica Dubrovačke republike s likom sv. Vlahe.

Bazilika nije ni mogla biti izgrađena prije 4. stoljeća, jer je kršćanstvo tek tada postalo ozakonjenom, a kasnije i službenom vjerom u Rimskom carstvu. Jedina mogućnost je mogla biti postojanje nekog rimskog hrama na prostoru bazilike što u Cimu ipak nije bio slučaj.

Arheološkim istraživanjima otkriveni su ostaci nekoliko desetaka ranokršćanskih bazilika po cijeloj BiH što dokazuje i kako se kršćanstvo vrlo brzo proširilo Rimskim carstvom nakon ozakonjavanja.

Rimski suvladari Konstantin iz Naissusa (današnji Niš) i Licinije iz Felix Romuliane (kod današnjeg Zaječara) su ozakonili kršćanstvo donošenjem Milanskog edikta 313. godine. Kršćani su tada svoje bogoslužje mogli premjestiti iz katakombi na svjetlo dana, a nije trebalo dugo da se vjera proširi širom tadašnjeg poznatog svijeta.

Paralelno s izgradnjom provincijalnih bazilika, izgrađene su i Aja Sofija u novom Rimu Konstantinopolu i prvobitna bazilika sv. Petra u Rimu. Kršćani svih denominacija tako ove godine obilježavaju 1700 godina od Milanskog edikta koji čini korijen onoga što se danas naziva zapadnim svijetom.

Konstantin je jedan od rijetkih vladara u povijesti Europe koji s razlogom nosi pridjev "veliki". Uz njega se može svrstati i franački kralj Karlo Veliki; njegov utjecaj je svojevremeno bio toliko velik, pa je u slavenskim jezicima riječ "kralj" nastala upravo iz njegovog osobnog imena.

Utjecaj djelovanja Konstantina Velikog se danas može vidjeti i u nekim krajevima istočne Hercegovine gdje se nekoliko lokalnih mitova veže za ovog cara. Ovi mitovi su isključivo vezani za izgradnju crkava, a vremenski su smješteni u razdoblje njegove vladavine.

Najdetaljniji mit se veže za izgradnju crkve u Zavali pored Ravnog.

Prema predaji, Konstantin se na putu po Jadranu iskrcao u Slanom i krenuo dalje u unutrašnjost. Dolaskom na područje Popova polja naredio je izgradnju bazilike, a lokaciju izgradnje je odredio postavljanjem svete slike. Iduće jutro, ikona se neobjašnjivo našla na sasvim drugom mjestu. Kako se ovaj fenomen ponovio i u iduća dva dana, Konstantinova crkva je izgrađena na tom drugom mjestu na kojem se danas nalaze crkva i manastir u Zavali.

Izgradnja manastira Tvrdoš kod Trebinja i Dobrićevo kod Bileće se također veže za Konstantina. Originalna lokacija manastira Dobrićevo se doduše nalazila na današnjem dnu Bilećkog jezera, ali je zbog svoje velike povijesne i kulturne vrijednosti manastir prebačen na današnju lokaciju u selo Orah sjeverno od Bileće.

Teško je reći ima li istine u ovim mitovima, ali je moguće da su spomenute crkve ili barem neke od njih izgrađene na prostoru nekadašnjih ranokršćanskih bazilika. Sigurno je da bi narodna predaja kroz stoljeća izgradnju objekta poput bazilike za vrijeme nekog vladara transformirala u informaciju o njegovom direktnom sudjelovanju u izgradnji tog objekta.

Ako je dakle istina da je barem jedna od spomenutih crkava u istočnoj Hercegovini nastala na temeljima bazilike izgrađene za vrijeme vladavine cara Konstantina, ili vjerojatnije po njenom završetku, nije teško zaključiti da je njegov utjecaj u očima tadašnjeg stanovništva bio ogroman. U tom slučaju, nezapisana informacija o izgradnji bazilike tj. današnje crkve je preživio ogromne geopolitičke i demografske promjene koje su uslijedile doseljenjem Slavena, pojavom Otomanskog carstva, te svim naknadnim promjenama sustava koje su obilježile ovaj prostor u srednjem i novom vijeku.